o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 117-118 (28-29 - nova serija)

Godina XXV avgust-septembar/kolovoz-rujan 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Munib Delalic
UCITELJICA
 
Nisveti Krehic

Bila je moja prva uciteljica.
I sve ostalo je bilo drugo.
U sjecanju nosim zive joj oci
(grumencici ugljena, razgorena zeravica!)
"Uskoro ce u kuci zavladati mir" - govori
li to ona jos nama, svojoj djeci?
Mir ce nas prikupiti, kako
prsti skupe razbacanu njeznost
toplinu svoje zagubljene ruke.
Tek poslije naucih da njezin je zaprav
nauk to vjezba disanja koju
valja slijediti, stalno.
"Uskoro ce postati tiho..."

Skolu su nam, davno, s dobrom
kazu namjerom srusili i na njenom
mjestu bijelo podigli konaciste.
Da namjerik, bar nacas, odlozi umornu
dusu. I prisjeti se, mozebit, dva uzarena oka.
I glasa sto vodio nas je talasavom dolinom,
cist i jednostavan kroza travu sto zeleno
je rasla. Njegov necujni sum, od zla nas
casa (znademo li to?) i sad malkice cuva.
I na pravi put izvede.

OTAC

Pod kulom smo, oronulom.
Na uhodu se, zla namjernika
odavde motrilo
I kad je zvijezdom przilo,
i kad kisilo, ljutom burom vilo.

I isao je glas, s jedne
na drugu, ucetvoren, stook

Evo kamena na kojem, ko
djeca, sjedismo, cekajuc
ramazanski top da pukne.
I da se upale kandilji.

Kuce evo nase, u njoj vise
neg igdje sunce stanovase.

Al' avlija mi se sirom cinila,
a i put do mutvaka bio duzi.

Hm, nesto nije u redu,
zar u mahali nikog da nas doceka!?

Ismet Ramljak - Ilustracija
 
LUKIC, VITOMIR

Jos talasa se, pod teskim bremenom,
sad bescutna, hladna srma oko glave
Svila?, stvar kojoj ne znam imena
Vjetar s nebesa crnu zastavu vije pije
nam moscic: usplahirena, svjetina cemu
to klice, cemu se smije.
Sve tamo dokle secanje seze, do pozara
kojeg srce opisuje, kad zalupa, i stane
- ponad trave kojom bivsi zivot nice

Gledam oca drvo sveto, kako rize ("od jeze
koja se rastvarala") zivu zasica ranu,
u vakufu, posrid cilca, ric vadim vitu
- u knjizi propovidnikovoj - zvizdam' osutu

Cudesna zemlja zaustavit se ne mogu.
Nit u zvijezdu, samocinu treptavu mrijescu

Iduc kod kumova, u primorje, u koraku mu
otkrih zvuk sto istu postelju nam sprema?,
zadnje svjetlo?, nauk da "gore su carstva
dolje strah koji..." i tome slicno
Otkad ode za nj nista ne cuh, samo
katkad majka kaze: jedini moj Boze svasta
pod kapom tvojom desit se moze

STARI PAZAR

U mom rodnom mjestu, na uzbrdici,
pored bivse poste, uz samu cestu sto
na Grad vodi, smjestio se stari pazar.
Boze, kakvi su tu ponedjeljci bili!
I kako se zavidilo ocevoj mi sestri
sto mogla je prva do svega doci jer
je stanovala tik uz stari pazar!

A' niko tu, odavno, ne pazari vise -
u sredistu mjesta izgradise moderan
trzni centar. O kojem ja nista ne znam reci.

ZVJEZDICE

Gle, stupa vojska nebeska
- Ne daj, vele, hrdji na se
Svaka nek ti je carska
Ni kalu nit zlici, ne daje se

I pozelim, mala ptico,
vedri trag, ciste pute
Al' otprhnes, repatico,
zavirim li, odvec u te

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Zelimir Dado Miladin - Predio

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 14-05-2004

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo