o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 115-116 (26-27 - nova serija)

Godina XXV juni-lipanj/juli-srpanj 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Amir Brka
NAD BASTINOM GROBOVA
Rosemary Menzies: Pjesme za Bosnu - Poems for Bosnia, Durieux, Zagreb, 1996.

Ne kao sukobljenost civilizacijskih artikulacija kako je to projicirao Andric u Pismu iz 1920. godine, ne kao anticku tragicnu pozornicu u kojoj zbivanjima ravnaju bozanstva sa Olimpa - Rosemary Menzies bosansku je tragiku pjesnicki dozivjela kao "kazaliste iscekivanja oblikovano geologijom", dakle kao dio plohe planeta na kojem se ocituju podzemna, unutarzemna, tektonska gibanja uzarene lave sto se ostrvljuje u ljudima kroz koje djeluju "divovi baceni iz neke drevnosti". A te dijametralije izmedju vehementnih strasti i povremene ljepote vina ili onih pramicaka trave sto se pojavljuju kroz rusevine i sprzenu zemlju - date su i u scenografskim bojama: od narancaste i plave do purpurne i zlatne. Medjutim, "stradna crvena", kao boja vioelentnih ponora, simbolicki je izronila, i "sada zasjenjuje zelenu", kao boju obnavljanja zivota i njegovih sokova. U ekspoziciji Pjesme za Bosnu nema zivota: smrt je sveprisutni princip koji je "svakoga i sve opustosio". Medju ljudima razlike nema, jer:

Oni koji nestase
tu su, za obiteljskim stolom;
oni koji ne umrijese
ulaze u bastinu grobova.

I onda se konkretizirana drama odvija u troglasju. Tu je pjesnikinjin glas, glasovi iz bivse Jugoslavije, i glasovi iz svijeta. Odakle je pjesnikinja? I ona je iz svijeta, da. Ali njezin glas nije slozen u kolektivni glas iz svijeta, u onaj svjetski mi-govor, poetskim postupkom upojedinacen, koji je u Pjesmi za Bosnu dat na nacin njegova autenticnog licemjerja i komoditeta. To je viseglasje sto je sliveno u jedan glas, i sto, paradoksalno, insistira na individualizmu i pojedinacnoj savjesti. Njemu, u veoma snaznim poetskim slikama, pjesnikinja, kao razoblicujuci, demistificirajuei motiv, kontrapunktira prizore iz Bosne.

Kupujem 97. par nausnica
(negdje prije smaknuca
prvo odsjeku usi)
u skladu s nasim novim cipelama
(negdje spaljuju tijela
pocevsi od stopala).
Prezderavamo se
(negdje nema hrane
ako ne ukinu zabranu)
podrigujemo i prespavamo sve to
(negdje od pocetka rata nisu spavali).

Ferdinand Hodler - Studija govornika za "Jednodusnost", oko 1912.

U navedenim je stihovima pjesnikinjin glas utopljen u glasove iz svijeta, i nije graficki diferenciran u tekstu kao sto je to inace u ovoj pjesmi ucinjeno - I naravno, ona dolazi iz tog svijeta, pa je i u strukturi pjesme bilo nejzbjezno, pokazati to citaocima, ali ona je pjesnikinja koja se izdvojila iz kolektivnoga mi-govora, sustinski i ljudski zagledavsi se u dubinu tragike koju je u Bosni vidjela i dozivjela, pa je to ono impulsivno, zariste sto je na koncu rezultiralo ovom poezijom.

Glasovi iz bivse Jugoslavije i glasovi, odnosno, bolje reci glas iz svijeta - epski su fon ove poeme, a ono, lirsko u njoj jest upravo ta poetska transpozicija sto kroz pjesnikinjin glas izrasta na epskome infernu.

Od nje zrtve eksplicitno, traze svjedocenje, i pjesnikinja to i cini, ali ne na trivijalan ili patetican nacin, jer to onda ne bi bila poezija. Rosemary Menzies tragediju poetski sublimira do izvanantropoloskih i kozmickih razmjera:

zvijezde su svjedoci.
Hladna ravnodusnost snijega
ostra brutalnost vijavice
blijede su metafore
njihova ljudskog odnosa.

I tu je vrhunac ove poezije - koja je ostala poezijom upravo stoga sto nije upala u zamku epskoga govorenja koje bi se nuzno moralo doimati propagandistickim proklamacijama. I gle - gotovo paradoksalno, bas to uzdizanje do ciste poetske ravni nad jednom apsolutno nepoetskom zbiljom (ako ono, poetsko shvacamo kao lirsko, na tradicionalan nacin) najbolje, na eternalan, savremen nacin svjedoci o zemlji u kojoj je poetski govor o geoloski uzrokovanome uzasu zapravo alegorija o ljudskim atavizmima, o zivima koji ulaze u bastinu grobova da bi se napajali motivima za nove grobove. Svjesno, ili ne, pjesnikinja Menzies svjedoci da samo etericna poezija, odnosno autenticna lirizacija moze biti suprotnost tome. I - to je, jos jednom, trijumf umjetnosti.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Ahmet Ibukic - Imaginacija 2

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo