o
Mostujte sa nama
Arhiva
Pedja Milosavljevic - Stari most u Mostaru

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 108-109 (19-20 - nova serija)

Godina XXIV novembar-studeni/decembar-prosinac 1998.
Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Sefer Miralem - Hodza (Belgija)
STA JE MENI MOSTAR

Mostar je razoreno svetiliste u tijelu Bosne i Hrcegovine, povod za novo duhovno hodocasce. U prostorima svjetske knjizevnosti ne postoje dva Homera, dva Sekspira, u Bosni i Hercegovini dvojica Aleksa Santica ili dva Osmana Djikica. Postoji dakle jedan jedini i jedinstveni Mostar.

Sta je to meni Mostar?

Sve na svijetu, smisao moje patnje i radosti.

Sta sam ja Mostaru?

Istinsko je pitanje. Rekao bi Rainer Maria Rilke. Pjesnik je smrt prihvatio metafizicki. Rijec je o bolnoj stvarnosti od koje ne mozemo pobjeci. U pitanju je Mostar gdje se smrti posve drugacije pristupa. Smrt je u ovakvoj tvrdnji stravicne prirode, sejtanskih nagona; ima pregolemu kolicinu mrznje, ludila, uzasa. Rijec je o nasilnoj smrti gdje se ljudska savjest izgubila. Nestala je u eteru kao eter, izgubljena medju izgubljenim zvijezdama. Rijec je o neprirodnoj smrti koja od vlastita zlocina ne odustaje; razlog je za ova i ovakva razmisljanja.

Odgovori su neujednaceni kada je rijec o ovakvoj smrti, o smrti koja je i covjekov poraz. Neko ce u ovakvoj dilemi pokusati da usporedi sudbinu Mostara sa svojevremenom sudbinom Staljingrada ili Guernike. Nista od usporedbi! Mostar je iskljucivo Mostar, jedinstveni grad na prostorima savremene civilizacije na kraju dvadesetog vijeka.

Nije postao heroj, ali je mnogo, mnogo uzviseniji od bilo kakva herojstva. Plemenitiji, ljudskiji.

O Mostaru u toku onog prljavog, genocidnog rata ispisane su, i biti ce ispisane citave biblioteke raznoraznih tekstova, jer sudbina Mostara jedinstvena je i unutar svjetske istorije i njezine civilizacije. Mostar je vec danas neiscrpno vrelo o ljudskim patnjama. To je svojevrsna tragedija utemeljena na mrznji zivotinjske naravi. O oreolima je rijec sto ne kruze "okolo Boga", vec su to oreoli monstruoznog zla.

Na prostorima Mostara i Bosne i Hercegovine cetnicko - ustasko zlocinacko divljanje nijednome covjeku nije oprastalo. Njihova monstruozna iracionalnost je nemjerljiva. Mostar je uz to savjest Evrope, covjecanstva, grad pred kojim svjetska politika nije polozila ispit o ljudskim pravima, ispit iz nacela humanizma.

Tahir Kosovic - Kompozicija

Sta je meni Mostar, sta sam ja Mostaru, odgovori na ta pitanja su nedokucivi, nemaju dovoljno cvrstih uvjerenja, jer da bi odgovor bio iskreniji, neposredniji, mjerodavniji, u ovim trenucima morao bih koracati ulicama razrusenog rodnog grada, zaviriti u mnoga ugasena ognjista; zastati kod zrtava cije duplje ugasenog vida, bez zlobe i osveta promatraju najneposrednije tragediju svog i mog voljenog Mostara, i tu na uscu Radobolje u Neretvu postati istinski svjedok njihove neizbrisive tragedije.

Od Mostara sam predaleko. Tjesi me Sjeverno more, umrtvljena luka, osamljeni setaci. Nebo je tmurno, zalosno, nedokucivo, a zrak ne mirise na ustajali, teski zrak zgarista. Stojim pred nekim spomenikom. Citam, ne znam po koji put nekakvu pjesmu, jednu od njihovih rodoljubnih pjesama. Promatram taj spomenik. Nisu ga zastitili. U zagrljaju je zimskoga vazduha, zimskoga ugodjaja. Cita mi taj kip iz svoje knjige.

Upitao me: sta je to duh i covjekova dusa, sto je to narod i njegovo pravo na slobodu?

I konacno, sta smo mi, ako nismo ljudi? U ovom ratnickom razvratu u pitanju je covjecanstvo, a kada je rijec o Mostaru, sta smo mi Mostaru, i sta je nama Mostar?

Krenuh uskim ulicicama u nepoznatom pravcu, nebeskim zvijezdama grada, duhovnoj smirenosti antickog shvatanja o svijetu, neunistivoj mijeni proslih vijekova. Grad na obali Sjevernog mora je miran. Obgrlio ga je glas tisine, glas kamene muzike, glas davnih, istorijskih instrumenata, glas uvijek gladnih galebova. Mozda i zvuci nevjerovatno!?

Zastajem u hodu. Osluskujem na ovim dovoljno nezasticenim prostorima kako i ovdje struji duh Mostara. Naslonih se na kamenu ogradu jer je i ona istorija grada, svjedocanstvo, detalj da smo tek u vremenu njegovo prolazno vrijeme. Mostar je u jednoj ovakvoj lirskoj suosjecajnosti i svojevrsni rekvijem, posve drugacije sadrzajnosti od onih Rilkeovih:

Rekvijem za grofa Karla Kalekreutha i Requiem za jednu prijateljicu. Poezija i ovakva stvarnost ispreplicu se kao i korijenje udesa za stablom zivota. U ovakvoj dioptriji u svome bicu uvidjam sav uzas i stravu Mostara. Mrtvi i zivi Mostarci u zajednickom hodu lutaju ulicama i prostorima razrusena, spaljena, opljackanog grada iz cijih njedara izlaze na svjetlost dana ranjeni, nevini, teski invalidi, nemocni bolesnici, prestrasena djeca, starci - covjek kome zele pod svaku cijenu izbrisati ljudski i nacionalni identitet.

Ovakav tekst ne otkriva nam nepoznate istine. Ponavljaju se u nasim osjecajima kao i slova uklesana na baslucima. Mostar je tu, blizu nas, unutar nasega bica. Razapet na krstu, prikovan ne civijama vec cetnicko - ustaskim topovskim granatama.

I takav se Mostar obnavlja. U materijalnim uvjetima on je razrusen, u duhovnome on je nase patriotsko svetiliste, hram posvecen covjeku, vjecnost u samopostojanju Bosanskohercegovacke zemlje.

Dobrivoje Bobo Samardzic - Mostarske meditacije

Konacno, sta sam ja Mostaru? Prolaznik, zaljubljenik u njega, njegov gradjanin, obican smrtnik? Jedan od onih sto usred mostarske gradske jezgre na svoj nacin razmislja o nesreci sto je poput zlokobnoga tumora nasrnula na moj rodni grad. Grad na uscu Radobolje u Neretvu, naslucujem unutar vlastitog krvotoka, licnog shvatanja o svijetu. Pokusavam sto direktnije ucrtati nekoliko vidjenih slika u svoje pamcenje, jer tolike strahote sto su nanijete Mostaru - istovremeno su nanijete i covjecanstvu. Ovo su krhka saznanja i za poeziju. Metaforicno receno: (ne)covjek je u pitanju, (ne)covjek.

Sta je meni Mostar, sta sam ja Mostaru, istinsko je pitanje, pokusaj da umocim prst u krv i tijelo istine u moj voljeni rodni grad.

Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Jakub Hadzic - Tebe ruse grade

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-1999 Casopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by © 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo