o
Mostujte sa nama
Arhiva
Behaudin Selmanovic - Zene

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 103-104 (14-15 - nova serija)

Godina XXIV maj-svibanj/juni-lipanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Pomen Grguru Karlovcanu
STIHOVI UCITELJA IZ TASOVCICA

Kada bismo od miliona slicnih zrtava kod nas htjeli izabrati jednu, koja bi bila kadra da odrazi svu rugobu fasizma, bio bi dovoljan primjer istaknutog hrvatskog knjizevnika Grgura Karlovcana, koji je svoj kratki vijek proveo sanjareci o boljem zivotu i o boljem covjeku, i boreci se za svoje ideale perom i djelom.

Grgur Karlovcan je rodjen u podravskorn selu Kalinovcu (opstina Djurdjevac) 1913. godine. Kao ucitelj je sluzbovao u Tasovcicima kod Capljine, gdje je bio veoma omiljen medju svojim vaspitanicima i narodom. Iz tog perioda, pored romana "Natopljene brazde", topla mu je i nadahnuta pjesma "Tresnjeva nedjelja u Pocitelju", nastala 1939. godine. U pjesmi "Epitaf ocu" izrazava mrznju prema onim "koji zanju tamo gdje nisu sijali". Na svoj nacin zanimijiva je i "Pjesma o seljackim rukama", zatim "Dani na kamenu", "Utopljenik", "Proljece", "Otac je donio u grad bolesno dijete", "Biljeske o materama" i dr.

Hrvatskog knjizevnika, prosvjetnog radnika i narodnog tribuna Grgura Karlovcana ustase su ubile u logoru strave i uzasa Stara Gradiska, 1942. godine. Objavljujemo nekoliko pjesama, u pomen ucitelju iz Tasovcica.

DANI NA KAMENU

Dugi dani, goli na goletima zutim...
Dugo se prze ko zrnje, i sikcu, i plaze;
traze na proplancima uklete tihe staze
i stoje dugo raspeti na hridima sive litice.

Raspeti plamsaju, izgaraju, lepecu ko ptice
i padaju na pustos (siva pepeljava kisa),
sve dok se ne skameni, dok se ne stisa
u tisini im kameno lice.

Kako nujno bleje jaganjci za njihovom pasom,
tako rijetkom u tako duge dane.
Nikako kamen pasnjakom da svane,
vec uspinje stijene, orlove i strave.

Janjetu u oku tako tople trave
bujaju i sjaju i srce tiho tope,
vjerujuc u milost, koja ce im stope
spustit’ u doline i tisine travne.

I pastirce vjesa svoje misli davne
s uzvisina na nove tuzne stijene;
misli mu zderu tisinu ko hijene,
a piste rane kroz sve duge dane.

UTOPLJENIK

Jucer tezak,
danas utopljenik pod vrbama.
Zar je takav korak tvoga dana? -

Jucer se gristi s brigama
i krasti drva po adama,
a danas lezati, podbuo i truo,
s trulim kladama.

PJESMA O SELJACKIM RUKAMA

One vise mrtve niz kukove,
kad se nedjelja putem zabijeli,
tesko se zaljuljaju u rukavima,
sto su s njima mirise skrinja ponijeli.

Umornim sutonorn one se bude,
sive kao zemlja, kojoj su darovali dan;
a kad glava otesca mislima o dugu,
puze one po jastuku kao da traze san.

Zene zadrscu pred njihovom tezinom
(ko da su one krive bijedi),
a njihova suza zacakli nocu osamom
i nitko ne sluti: pod maramom kosa da sijedi.

Pusto je podne u ocima krava,
kad cekaju rastanak ruke sa sjekirom;
zasuste sume tada od zamaha tvrde pesnice
i zadrscu krosnje za svojm mirom.

Sklopi te ruke netko na odru
noseci u rijecima zivote vec zasle
i gleda pobozno u ruke te,
koje se mole nekome,
koga kroz cijeli zivot nisu nasle.

POD JESENJIM ZRAKAMA

Toplo rujansko sunce preplece lozu i lisce;
treperi, rominja inje...

Tko zamahuje bijelom, zasukanom rukom;
tko zamahuje, pa se cuje,
kako se zvonka kovina kuje? -

Gle, suncevi zlatnici sjaju i na mom stolu!
Sunce ih, kujuci, baca na klimav sto,
na onaj sto, sto sam ga se cesto stidio;
sve do onda stidio, dok nisam vidio,
da se seljak, komsija moj,
bez stola i umro i rodio.

Ne stidim se sada
ni stola, ni sunca, ni sebe;
tek radi komsije
sve vise boli bol, sve bjesnije rije:
- Zar nema tezaku na sto
ni sunce cak da sije?!

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Lazar Drljaca - Rama

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo