o
Mostujte sa nama
Arhiva
Ismet Mujezinovic - Majka, 1947.

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 102 (13 - nova serija)

Godina XXIV mart-ozujak/april-travanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Slovo urednikovo - Alija Kebo
"OSTAJTE OVDJE... ALI GDJE ?

Zaustavljeni krik galeba nad Neretvom podsjeca na ljudski plac.

O, kako samo neki trenuci mogu da potresu covjeka !

A ja sam takav - samomucitelj.

Patim i tugujem zbog onih Bosnjaka sto masovno odlaze, zbog onih, sto se vracaju i sto im ne daju u njihove vlastite stanove, a, bogami, i zbog onih sto su ni tamo, ni 'vamo.

U jednom su se danu zbila dva dogadaja:

Moj mladi prijatelj i agilni saradnik "Mosta", Haris Tucakovic dosao iz Svedske i dovezao, u sanduku, svoga babu Ibrahima sto je u dalekoj zemlji preselio na ahiret - da ga sahrani u Sarica haremu. To je, rece, bila posljednja izricita babina zelja.

Onda mi moj najbolji jaran, pjesnik Muhamed Elezovic, autor sjajne knjige "Berac kamenih cvjetova" saopsti:

sprema se da na ljeto - ako se prilike ne srede - leti s ove strane Neretve, na onu stranu Okeana, u Ameriku.

On, Hamo Elezovic koji je citav zivot, do izgona iz rodnog Stoca proveo kraj Dedine mlinice i Inat-cuprije, ovu je odluku kazao s gorcinom u glasu, jer nema sansi da se u "godini povratka" vrati na svoju Bregavu - bjezeci od onih sto hoce da njegovu, i moju, ionako demografski prepolovljenu domovinu Bosnu i Hercegovinu presele u vjecnost. Neka se srame i stide, pred Bogom i ljudima!

Pa ga tjesim:

"Ostajte ovdje! Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat' k'o sto ovo grije...",

podsjecajuci da je autor ovih znanih stihova veliki mostarski i hercegovacki pjesnik koji je u sokaku iznad Neretve sagradio lijepu malu kucu od lirike u kojoj, svima odreda, bijase udobno, toplo i prostrano u dusi.

- U ovoj antologijskoj pjesmi je sve: ljubav i ceznja, zal i bol, nada i upozorenje; kada bi se u ljudske domove i glave vratili ovi Santicevi stihovi, mozda bi i nejaka ljudska pamet postala nesto bliza samoj sebi.

Ali, logoras Elezovic uzvrati istom mjerom:

Ovih dana cesto mu, veli, padnu na pamet rijeci pjesnika i mudraca Sejh Juje kada ga je ono Sultan ostavio na dvoru i kada mu je pakujuci kofere rekao:

Levla habbul vaatani laharebetil bildus su - sto znaci:

da nije ljubavi prema domovini opustjele bi krsevite pokrajine!

Neka sjenka tuge kao da je presla preko profesorovog blagog, a sada zabrinutog i nujnog lica.

Tako i moje misli nikako ne mogu da se pomire i sloze: ili smo blizu smaka svijeta, ili pak na pocetku nove, sretnije ere koja ce nastupiti u samo praskozorje dvijehiljadite ?

Opet, plasim se da se petnaesti vijek ne desava na izmaku dvadesetog - kada god cujem onu zloguku i zalosnu prijetnju o konacnom poravnavanju racuna po kome bi trebalo vidjeti: koliko su jedni drugima duzni glava, i, dok to ne namire mira nece biti !

Istorija se, dakle, ponavlja, ali svaki put kosta vise.

Tako hronicar koji je zakleti Mostarac, Hercegovac, Bosnjak, usto subastinik kosmosa i cuvar nade i uspomena u Santicevoj ulici - zavapi:

Boze, ako ima imalo duse u onima koji drze mocne konce surovog istrebljenja i preseljavanja naroda, trebalo bi da im ta dusa sapne da isticu posljednja zrnca covjecnosti !

Pa i danas, kada obronke Veleza i Huma, cini se zatvaraju obrisi jednog ljepseg, mirnijeg i toliko zasluzenog svijeta - o povratku naroda u svoja sela i gradove, o obnavljanju kuca koje ne ocekuju paljevine i zlocince, sa svih strana dopiru vijesti o novim velikim seobama i odlasku nasih ljudi u trece zemlje.

"Ostajte ovdje ! Sunce tudjeg neba... " -

ponavljam starom drugaru i, ko zna koji put uvjeravam da ce, nakon agresije i krvavog rata opet izroniti ona nasa dobra Be-i-ha i da njene narode i entitete nista toliko ne moze ujediniti kao prava, multietnicka demokratija.

"Ostajte ovdje…" -

sada vec recitujem i pricam da uskoro pocinje obnavljanje duhovnog amblema Mostara, Starog mosta; da ce to u nasem starom gradu biti impresivni ansambl spomenika, gdje ce se naci na okupu sve ono sto su narodni duh i graditeljstvo mogli sazdati na ovim prostorima: sve sto je pjesnik mogao ometaforiti ili umjetnik isklesati, a sve na jednom mjestu - kao mocna himna slobodi i ljubavi Mostaraca i Hercegovaca prema svojoj bastini.

"Ostajte ovdje" - ali gdje ? -

cijelu pjesmu kaza dobri covjek i poeta Hamo Elezovic i uzdahnu, duboko uzdahnu.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Fuad Kasumovic - Razgovor, 1993

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo