Slavica Loncaric
MIR MOME NEMIRU |
|
Hvala ti, Boze,
sto me stvori
ovakvu,
da mogu trajati
i onda
kada me prozima tuga,
stisnutih trepavica
u tami,
da mogu voljeti
dusom djeteta,
dusom - cuvaricom spokoja,
sluteci
na usni
osmijeh.
UKRADENI SNOVI
Ni ti, ni ja
nismo bili u stanju
odsanjati san do kraja,
zato su nam ga
drugi ukrali,
a samo smo
usnuli na tren.
FENIKS
Kad padnu zavjese dima
i pepeo pokrije zar
hoce li Feniks
uzletjeti zbilja,
ili je stvoren
samo mita radi?
PIANISSIMO
Proci ce tiho,
na prstima,
lagano
nosena vjetrom,
u plesnoj haljini,
pokraj umornog
svjetionika,
u cijem oku
je zastao sjaj
zvijezde repatice,
u zurbi
nekoc
zaboravljen.
EKVILIBRIO
Ne tezi visinama
bez pokrica.
I sjaj biserja,
kojem se
beskrajno divis,
potjece s nekog dna,
samo ga treba
prepoznati
na vrijeme. |
|
|