o
Mostujte sa nama
Arhiva
Adem Kaljanac - Vjecni simbol

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 101 (12 - nova serija)

Godina XXIII decembar-prosinac 1997./januar-sijecanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Munib Delalic
BOSNA I HERCEGOVINA
U NORVESKOJ POEZIJI
Jan Erik Vold Mathis Mathisen Odd Abrahamsen

Oslo, 12.10.97.
Dragi moj Alija, dragi mostari,

Ganuli ste me, neki dan, do suza kad u ruke mi dodje "Most". Most!- ima li, pod kapom nebeskom, ljepse i znakovitije rijeci!

Odavno smisljah kako s vama da stupim u kontakt. "Most" je u dobroj mjeri i moj (zar ne, Alek!), fine mu svoje mostarske godinice podarih. Pokusavam prigusiti osjecanja, al tesko je zaustavit suzu kad o tome mnim. Ako kazem da pocesto mislim na vas, il da se divim vasem radu, iznov rodjenom "Mostu"- sta vi zapravo imate od tog!?

Zato umjesto bilo kakvih ispraznih rijeci (sve su se one dobrano potrosile, izlizale)- istinska zelja da pomognem, da ucestvujem, normalno, u skladu s mogucnostima.

Moji prilozi nece izostati, ali- sta jos?

Godinama me zapravo muci misao ne-cinjenja, osjecaj krivnje, i grijeha. Pocijepalo se, nasilno, moje bice, njegova se cjelina-pokidala, raskomadala. Ne znam, tesko je proniknuti u sve to, citav se koloplet upita (bezodgovomih?) nagomilao, i joster zgomilava.

Ja sam, vec petu godinu, u Oslu. Pomalo radim, citam i pisem, u posljednje vrijeme prevodim s norveskog. Ponajvise, pak, ucim: tek ovdje, naime, u pravoj mjeri spoznah kako doista malo znam, pouajmanje o samom sebi, o svojem identitetu. A neznanje se skupo (i krvavo) placa, zar ne! Zato pokusavam nadoknaditi izgubljeno, ispraviti, sa samim sobom, neke krive predodzbe.

Uz ovo pisamce saljem Ti, Alija, i moj prijevod nekoliko pjesama norveskih pjesnika koji su pisali o nagoj bosanskoj nesreci. Radi se doista o prvacima suvremenog norveskog pjesnistva. U ovom hladnom i ravnodusnom svijetu, ovaj poetski glas otpora i podrske sa sjevera, kao i svi drugi dobronamjemi glasovi, vjerujem da je itekako dobrodosao.

Volio bih, dragi Alija, da mi napises par rijeci, kako si, i kako protivu zla istrajavate.

Neka vas, sve, prati svako dobro, uz istinsku zelju da se nas kontakt sto je moguce vise konkretizira.

Vas Munib

Munib Delalic
Bentsegata 8
0465 Oslo, Norge
tlf 22 95 09 86

OVA EUROPA
O KOJOJ ONI GOVORE

Natrag Na vrh Naprijed

Bosna 93 - Warszava 43

Ova
Europa
o kojoj oni govore, Europa ova
gori. Ova

Europa
koju oni hvale, sad ubija
svoje
vlastite. To sto dogodi se

u Auschwitzu, sad se
u Bosni i Hercegovini desava.
Mora li covjek biti politicar
da to ne vidi?

***

Sve knjige koje su napisane
o Warszavskom
getu.
Ubojstvo naroda. Junacki podvizi. Spasavajuci

melek
slucaja. Michael Wroblewski, sto lisce skupljase
izvan zidina, onoga dana
kad druge poslase u Treblinku. To

sto desava se u Srebrenici
nazvase
etnickim ciscenjem. Oni to pokazuju
veceras na TV
(Jan Erik Vold)

Nikad nisam s nekom lezao. Dodjosmo
u grad Bioca. Dobih naredbu

silovat jednu djevojku. Povedoh je
do kuce u blizini. Ona se zvala Naila. Nije pruzala

otpor. Cuvari me gledahu. Da ja ne
ucinih to, ubili bi me. Druga

se zvala Amela. Ona nista ne rece. Samo je plakala.
Molili smo je da skine odjecu.

Dok jedan silovase, drugi su je
drzali. Ili su pili konjak. Odvezosmo

je do jedne uzvisine. Ona bijase veoma
tiha. Isla je. Tad Sretko izvadi pistolj

i prostrijeli joj glavu. Jedna koja se zvala Ina
bje veoma lijepa. Imala je sedamnaest godina. Volio sam je

al nisam je silovao. Posjecivasmo muslimanski
zenski zatvor svaki treci dan. Potom

bijah skoro uvijek ja koji morah upucat ih, jer
imadoh najnizi cin. Zasluzio sam ovo.

Zelim samo jos jednom vidjet oca.
I tako trebam cigaretu.
(Jan Erik Vold)

Miralema, Muharem,
Admir, Amna,
podijelite kruh s nama,
vino, proljece, ptice.
Iako razumijemo
da proljece cini bol.

Cuh da u Bosni se
proljece budi poput nasmijane
kraljice.

Bosno, cujem zvuk
vodopadne, kapave, sumece vode
duboko unutra u planini.

Moze li krv sto kaplje i kaplje
konacno izdupsti dzinova
kamena srca.

Bosno, jednog ces dana
opet oko sebe skupit svoju djecu
u dolinama zelenim,
na suncem okupanim planinama i duz
dubokih rijeka.
Srbe, Muslimane i
Hrvate, Albance i Cigane,
sav narod bosanski.
(Mathis Mathisen)

Klanjam se mladima
s pozlijedjenim rukama i srcima
koji tezak nose teret
svojeg naroda nadu.
Besanim zenama
i njihovim jednostavnim, slatkim kolacima.
Djeci sto tiho se
i u blizini igraju,
jer ona u licima roditeljskim strah vide.
Staroj majci sto na krevetu sjedi
i zvace bezubnim desnima,
ne znajuc gdje je.
Radnicima s visokim rukama
koje vise nisu to isto.
Placi! Iako suze ne pomazu.
Rasti, srce moje! Rasiri se
da isto si veliko
ko Omarska.
(Mathis Mathisen)

Nase se oblasti zajedno povlace i
ti cujes oklopna se vozila priblizavaju
odmoristima punim ljubavi i ispunjenih
obecanja sto jos uvijek disu mimo
strsecih zidova i prejakoga svjetla.

Noc poput lahka pepela povrh sumarka.
Gorazde, danimice, strahotna
pucnjava sto unisti nasu
bezimenu nadu koja se porodi
pod blagim danima u malome mjestu
i pogledu koji jos sumicu hvali.
(Odd Abrahamsen)

Sila ce zasutjeti, njena kamena ruka
nece vise uvlaciti tvoje oci
u tu sivu sobu s resetkama na prozorima,

Oslobodit ce se ona svog vlastitog
hladnog zivota u tisini poslije jednog
susreta u starome vrtu.

Ispraznit ce se bespomocnost u sebi samoj,
pridruziti se zabludi
koja samo naizgled krvari,

Vidjet ce se sve nase izgubljene bitke
i mir sto doseze do jednog drveta,
razgolicen i krhak kao samoca.
(Odd Abrahamsen)

Ovo sirom otvoreno polje vatreno,
jos jedanput.
Sarajevo, Mostar svakodnevno gore.
Jos ovi nateceni i izgoreni mrtvi.
S jednim disajem cijepas zacudjeno
djevojkino lice medj drvecem magnolije
i hudim barjakom u visini.

Ne poznas nikakav osjecaj srama kao
zena u dronjcima na putu
dolje kamo strsi teska stijena
u crnu mjesecu kolovozu. Iznov je
vecer. I tisina pada
otvorena pulsa na zarni cjelov.
Ruke sto tisinu otvorise, oci
koje prepoznase dan s patnjom.
Slike kamena proloma i boje sto
pomirljivu misao izazvase.
(Odd Abrahamsen)

S norveskog: Munib Delalic


Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Senad Lizde - Velagicevina

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo