o
Mostujte sa nama
Arhiva
Adem Kaljanac - Vjecni simbol

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 101 (12 - nova serija)

Godina XXIII decembar-prosinac 1997./januar-sijecanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Senad Duran
FIKRET IBRAHIMPASIC-FICO
SASTAVLJAC BESKONACNOG
Portret jednog fanatika rada,
kulture, umjetnosti i ljepote

Cuvam knjige,
Koje su, mozda, posljednje,
Jer nista ne znam o Carstvu
Ni o Sinu Neba.
Ovdje su, na visokim policama,
Istodobno bliske i daleke,
Tajne i vidljive poput zvijezda.
Ovdje su perivoji, hramovi.
Jorge Luis Borges

Mitovi i legende o potopima, propasti i nestanku Svijeta, o podvizima pojedinaca da ga spasu, sacuvaju, pronesu kroz kataklizme do nekog sljedeceg boljeg vremena stari su koliko je staro samo covjecanstvo. Moglo bi se reci da je misao o obnovi i spasu Svijeta povezana sa iskonskim covjekovim strahom od prolaznosti i smrti. Moglo bi se reci da su ljudi, pokadkad, prizeljkivali da Svijet propadne, e da bi se izgradio neki drugi, ljepsi i srecniji. Moglo bi se reci da su Svijetom, pokadkad, uistinu harale horde i sile sasvim ozbiljnih namjera da ga satru i uniste. Napokon, moglo bi se reci da Svijet pokadkad, ima sklonost da samog sebe satire i unistava. U svakom slucaju, ljudski duh nije imao mnogo mira u kuli strazari pred najezdama silnih falangi destrukcije i nistavila.

Kada god sam razmisljao o grandioznom stvaralastvu najpoznatijeg zenickog muzeologa-Fikreta Ibrahimpasica Fice prisjetio bih se ovih misli u refleksnom pokusaju da protumacim nesto sto u svojoj frapantnosti i cudesnosti podsjeca na fantasticno savrsenstvo Kisove "Enciklopedije mrtvih", tacnije receno, famozne biblioteke u kojoj se cuva gradja o detaljima zivota svakog i bilo kog ko je ikada gledao nebo ove trece po redu planete Suncevog sistema. Biblioteka je ogromna i njena hladna pustos, kao patina onog svijeta, fantasticnom uvjerenju sastavljaca Enciklopedije o obnovi zivota daje ton misticne jalovosti, sto, moze biti, ni sam Kis nije zelio.

U ogromnim naslagama gotovo fantasticne gradje koju je sakupio Fikret Ibrahimpasic postoji nesto sto nisam mogao usporediti ni sa cim do sa minicioznoscu i pedantnoscu tajanstvenih sastavljaca pomenute Enciklopedije. Primjetno je da se ne radi o obicnom trudu, zanosu i pregnucu, koje s vremenom donose plodove, nego je rijec o savrsenstvu teznje. U ovom slucaju Svijet je reduciran na sveukupnost zemlje Bosne i ne postoji mnostvo imaginarnih sastavljaca i sakupljaca gradje, nego on sam, stvarna figura covjeka mrsavog lika i ostrog profila, zivog duha, velike i svjeze memorije, moci zapazanja i goleme energije. Njegov sezdesetih godina cuveni "Ficin tavan", to genetsko jezgro kasnije oformljenog Muzeja grada Zenice, bio je neveliko, ali potpuno stvarno ovaplocenje strastvene teznje da se iz rijeke vremena izvadi svaki kamencis i slozi u mozaik sveobuhvatne proslosti grada.

Ako znamo da je proslost u svakom pogledu beskonacna, moze nam biti bliska misao da su ta teznja i njeni dometi pocesto vazniji od smisla koji namece logika hladnog i prakticnog uma. Ima li smisla saznati kakav je bio, zapravo, dan, da li vedar ili oblacan, kada je Kulin ban stajao pred svojim podanicima na Bilinom polju, kako je bio obucen taj mudri vladar bosanskih heretika, sta je uistinu rekao, da li ga je mogla cuti neka zena koja je, moze biti, stajala sa djetetom u narucju pored postrojene vojske i milion drugih detalja, odista, kome to moze biti vazno ako bi se saznalo i dokucilo, ostavilo nekom jos nerodjenom da i on to sazna?! Kao sto rekoh, tu nije rijec o saznanju vaznom i potrebnom nekom mediavelisti, vec o ljepoti jedne teznje, o smislu samog pokusaja kao takvog, koji je usadjen u smisao samog zivota.

Vec na prvi pogled istorija nam pokazuje neveselu cinjenicu da postoje kulturne pojave koje nose u sebi tragicnu sudbinu usamljenih meteora sto dolaze sa predskazanjem, jedno vrijeme ukrasavaju zvjezdano nebo bljestavom ljepotom i sjajem da bi, s vremenom, zgasli i nestall sa duhovnog horizonta. Sve sto je stvoreno u zenickom muzeju zacudjujucim zanosom i upornoscu Fikreta Ibrahimpasica, cjelokupna njegova dosadasnja historijska pojava podsjeca na dolazak neocekivanog bljestavog i samotnog meteora. U govoru koji je odrzao prilikom urucenja srebrne medalje za doprinos muzeologiji Fikretu Ibrahimpasicu 7. jula 1972. godine cuveni strucnjak i doajen iz ove oblasti prof. dr Anton Bauer preciznoscu odusevljenog i pedantnog astronoma odredio je sasvim jasno i tacno polozaj, impozantnu masu, bljestavi sjaj i ljepotu dotad nevidjenog objekta na kulturnom horizontu Zenice. Muzej je iz zenicke provincijalne tame izronio i bljesnuo sa zbirkom Fikreta Ibrahimpasica koja je vec u pocetku sadrzavala 50.000 predmeta!

Njegovu putanju prema zenitu nije odredjivala samo ljubav i entuzijazam, nego jasna svijest kreatora o svrsi i smislu putanje u historijskom prostoru i vremenu. Osnovan 1966. a otvoren 1967. godine, Muzej je vec naredne godine organizovao naucni skup etnografa i nekoliko sljedecih godina predstavljace najblistavije trenutke zenicke historijske nauke koja se upustila u najkompleksnije istrazivacke arheoloske avanture na inace slabo istrazenim podrucjima bosanske proslosti. Fikret Ibrahimpasic Fico i njegov zenicki Muzej u to vrijeme nisu predstavljali samo jedinstvenu i rijetku kulturnu pojavu u tadasnjoj drustvenoj stvarnosti, nego su u punom smislu rijeci oznacavali nezaobilaznu civilizacijsku markaciju na limesu do kojeg je doprla bosansko-hercegovacka naucna i istrazivacka historijska misao.

Fikret Ibrahimpasic sakupio je kroz decenije istrazivackog rada ogromnu historijsku gradju ne samo o Zenici vec o Bosni i Hercegovini u cjelini, njene istorijske pojave i pustolovine na balkanskoj vjetrometini. Nije to obicna gradja kakvu bi sakupili prosjecni historicari, arheolozi i drugi strucnjaci uzih specijalnosti. To je gradja koja dobrim svojim dijelom obuhvaca ljude i njihove zivote, zivotne tokove i sudbine porodica i sve druge naoko nevazne detalje i pojedinosti koje nas ne ostavljaju ravnodusnim, jer podsvjesno znamo da vaznost i ljepotu nasim zivotima daju upravo takvi detalji, kao sto znamo za potrebu da u historijskim zbivanjima tragamo za konkretnim i stvarnim ljudskim usudom.

Sigurno je da u ljudskom duhu postoji neki pritajeni nagon proizasao iz cudesne i neshvatljive genetske snage samog zivota, koji radja iluziju i nadu u mogucnost obnove i povratka jednom vec prozivljenog. U okruzenju mnostva raznolikih autenticnih detalja proslosti, u nama instinktivno zapocinje proces ponovnog prozivljavanja onog za sto znamo da je vec prozivljeno i zauvijek smrcu odvuceno u tamnicu nepovratnog. Neobicnost i tajanstvenost tih prostora u kojima obitavaju svjetovi mrtve proslosti i u koje pokadkad znatizeljno zavirujemo nikada nam nece biti do kraja shvatljiva.

U prirodi granicu izmedu zivog i nezivog predstavljaju bioloske membrane. Ni do danas biolozi nisu mogli otkriti sva njihova tajanstvena svojstva, ali je nedvosmisleno dokazano da se sve bioloske membrane, bez izuzetka, ponasaju i kao tecnosti i kao cvrsta tijela istovremeno. Nemoguce je biti na granici izmedu zivog i nezivog, a ne nositi u sebi sustinsku dvojnost. Da je Danilo Kis ijednom rijecju opisao nekog od sastavljaca svoje izmisljene Enciklopedije na poslu koji znaci podizanje mosta izmedu zivih i mrtvih svjetova, ona (Enciklopedija) zracila bi ljepotom iluzije i snagom literarnog ubjedjenja da je sve moguce. Ovako, to je ipak samo biblioteka-mrtvacki kovceg i sasvim je sigurno da smo skloniji povjerovati u mitsku rijeku Stiks sa ladjarom Haronom, kao divnim primjerom snage grckih mitova u kojima je slutnja, da izmedju zivota i smrti postoji jedan prolaz u kojem ima i zivota i smrti u isti mah.

Veliki mag iluzije Borges dobro je uocio ovu istinu i njegov "Cuvar knjiga", izmisljen a tako stvaran, putuje kroz vrijeme sa nestalim svjetovima, duhovno mrtav jer ne zna da cita, ali nosi u sebi ono sto je u covjekovom svijetu najzivlje: iluziju da su zamisljeno i proslo jedno isto.

Orbitu stvaralacke potrage i teznje Fikreta Ibrahimpasica zarana i zauvijek je zarobila magicna gravitacija prohujalih svjetova. U svom fantasticnom pokusaju da obuhvati beskonacnost historije, on je objedinio u sebi hladnu besprijekornost i savrsenstvo sastavljaca Kisove "Enciklopedije" zajedno sa obzirnoscu, mirnocom, posvecenoscu, ali i ljudskom toplinom Borgesovog "Cuvara knjiga". Njegovo stvarno zivotno djelo, njegova stvarna zivotna pustolovina covjeka fantasticne teznje, stoje na cudesnoj i neuhvatljivoj medji vec proslog i vec danasnjeg, dok on sam, cuvajuci u svom stanu kao posljednjoj kuli pred najezdom zaborava milione rasijanih uspomena zemlje Bosne i Hercegovine, sa tugom i ogorcenjem gleda u najveci sruseni i rastureni san svog zivota, nestali svijet Muzeja grada Zenice, kao neshvatljivu fantastiku stvarnog zivota.

Na kraju dana kada je zenicki Muzej iseljen, kada su izbaceni, zabaceni, najtacnije je reci odbaceni eksponati sakupljani rijetko vidjenom upornoscu i entuzijazmom, na kraju tog dana dosla je, po obicaju, noc, ona tiha, nicim uznemiravana noc bez nepotrebne galame, bez uzdaha, jecaja, bez icega, kakvu valjda dobri stari Zenicani najvise vole i u kojoj se moze dobro spavati i odspavati.

Noc povratka u spokojnu camotinju provincijalizma. Noc koja jos uvijek traje i u kojoj zapisujem ove rijeci o Fikretu Ibrahimpasicu Fici i njegovom Muzeju, tom golemom svijetu frapantnog sklada i ljepote, ukrasenom i ozivljenom originalnim idejama i zeljom ne samo da se prikaze, nego uistinu dozivi, duhovnom vidikovcu sa kojeg se moglo gledati u sve dimenzije prostora i vremena moga grada i moje zemlje.

Gledam u nebo i pitam se: kada i iz kojih neznanih dubina ce ponovo izronuti nesto slicno toj blistavoj kometi sto bi iznova upotpunilo ljepotu i tajanstvo zvjezdanog cilima nad mojom glavom po kojem bezglasno jezdi sjajni mjesecev biser.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Senad Lizde - Velagicevina

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo