o
Mostujte sa nama
Arhiva
Adem Kaljanac - Vjecni simbol

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 101 (12 - nova serija)

Godina XXIII decembar-prosinac 1997./januar-sijecanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Hidzad Dzudza

IDE CAMAC, U NJEMU BOSANAC
Pismo iz Londona

Ako ti bezizlaz postane jedino sto imas, to jos uvijek nije razlog da budes nesretan. Dovoljno je samo sjetiti se da ti imas nesto za razliku od nekih drugih koji nemaju ni to... Ali i tu treba biti oprezan. Ako je tacna ona da je najvece prokletstvo "Dabogda imao pa nemao", onda ti se moze desiti da gubljenjem bezizlaza postanes nesretniji od onoga ko, kao ti, nije ni bio u bezizlaznoj situaciji...

Nekad je stvarno bolje kad nemas bas nista!

Sjecam se da sam kao djecak jako volio logorske vatre kada sam isao sa izvidjacima na logorovanje na Boracko jezero.

Vatre su se palile za posebne svecane veceri. U toku dana donijeli bi i slozili na sredini kruga dosta zdravih bukovih cjepanica i pripremili prigodan zabavni program. Poslije vecere zapalili bi veliku vatru, posjedali unaokolo i poceli program zajednickim pjesmama. Kako se vatra razgorjevala tako je raslo i nase raspolozenje, dozivljavajuci vrhunac u saljivom dijelu programa koji je uvijek bio originalan i najcesce "skidao" nas same, nase odnose i ponasanje. Hilma i Laga najcesce su bili glavni izvodjaci, a Boracko jezero prolamalo se od naseg smijeha i aplauza...

Ta zajednicka logorovanja mostarskih i konjickih izvidjaca na Borackom jezeru krasne su uspomene. Ostao mi je u sjecanju veliki broj imena i manji broj prezimena ondasnje raje, a sto se tice vjera i nacionalnosti, to niti sam znao, niti me interesovalo, jer je tada to bilo, ili se meni cinilo da je bilo, najmanje vazno. Ono sto sam dobro znao i razumijevao, bilo je da smo svi bili Hercegovci i rado se i s ponosom tako zvali a da je nama, clanovima mostarskog odreda "Ivo Lola Ribar", najdraza i najmilija pjesma bila "Mi smo raja iz Mostara".

Tu su pjesmu svi znali i najcesce je pjevali. Sjecajuci se svega toga padose mi nedavno napamet neke od Hilminih sala sa logorskih vatri za koje mi se ucini da nakon toliko proteklog vremena i dogadjaja imaju puno veze sa nasim danasnjim vremenima i prilikama...

Prica Hilma kako ide, neki dan, neki covjek ulicom saget gotovo do crne zemlje i gleda ga odozdo izvracenih i izbecenih ociju. Hilma se zaustavi pa ga pita sta mu je, da nije bolestan, a onaj odozdo, prevrcuci ocima govori da nije. Pita ga da, onda, nije, nedobog, lud ili mahnit, a ovaj opet onako presavijen iskolacenih ociju odozdo mumla da nije ni to. Pita ga Hilma dalje: treba li mu sta pomoci, a ovaj odgovara crvenomodrog, natecenog lica i istih takvih izbuljenih ociju da ne treba... "Kad se ja malo nize sagnuh", kaze Hilma, "kad on, kako se oblacio, provuko ono dugme dole iz slica od pantalona kroz rupicu gore na kosulji pod vratom, i jos nije skopco sta je uradio"...

Za tom istom logorskom vatrom krenu Hilma malo kasnije da nam recituje neku "poeziju" i poce teatralno "Ide camac, u njemu Bosanac!!... pa ne znajuci kako dalje da nastavi brzo dovrsi "Boze mili kud ce ovaj covjek"...

Dosta godina poslije toga, i bez ikakve veze s tim, u svom monologu "Oj zivote", glumac Josip Pejakovic govori "On meni nema Bosne ... on meni nema Bosne... e ima je vala i vazda ce je bit i Bosne i Hercegovine"...

Dosta godina i poslije toga, opet bez ikakve veze s tim, Medjunarodna zajednica je priznala Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i nezavisnu drzavu i novu clanicu Ujedinjenih Nacija. Dvije godine nakon priznanja Bosne i Hercegovine, britanski istoricar i publicist, politicki komentator popularnog dnevnog lista "Daily Telegraph" i specijalista za Balkan - Noel Malcolm publikovao je knjigu "Bosnia - Short History" ("Bosna - Kratka Istorija"). Bogato dokumentovana velikim brojem istorijskih podataka i cinjenica s pozivom na preko 400 raznih svjetskih bibliografskih izvora, knjiga obradjuje prostor i populaciju Bosne i Hercegovine od predistorijskog doba do sadasnjih dana. Na 340 strana Noel Malcolm rigorozno pojasnjava razlicite mitove nacionalne, religijske i politicke istorije koji su toliko zamaglili razumijevanje bosanske proslosti. On posebno pobija tvrdnje da je rat u Bosni bio neminovna posljedica "davne etnicke mrznje" i na strani 149. govori: "Tek sredinom devetnaestog vijeka, ne prije, pocela se siriti moderna ideja nacionalnosti iz Hrvatske i Srbije na Katolike i Pravoslavne u Bosni i Hercegovini. Od tri osnovna kriterija po kojim su se uspostavile i razlikovale Hrvatska i Srpska nacija - istorija, jezik i religija - jedino se religija moze primijeniti na Bosnu i Hercegovinu, zemlju koja je imala svoju vlastitu, posebnu istoriju i u kojoj su linije jezickih mapa prelazile preko svih religioznih granica. U Bosni i Hercegovini nikada nije bilo nikakvih cisto ekonomskih i socijalnih razloga za neprijateljstva izmedu Katolika i Pravoslavnih, a njihov odnos prema Muslimanima najbolje je opisao engleski pisac E.H. Thomson u knjizi "The Outgoing Turk: Impressions of a journey through the Western balkans" ("Odlazeci Turci: Utisci sa Putovanja kroz Zapadni Balkan") - London 1897. god.

Komentirajuci 1897. godine odnos Pravoslavnih i Katolika u Bosni i Hercegovini prema Muslimanima E.H. Thomson u toj knjizi kaze: "Cudno je da oni imaju tako malo mrznje prema njihovim ranijim tlaciteljima, a objasnjenje lezi mozda u cinjenici da su svi oni isti narod. Sta god da je razlog svi koji su proucavali tu zemlju u tursko vrijeme slazu se da... su losi odnosi ljudi bili vise zbog agrarnih nego vjerskih razloga i ako bi se ovi razlozi mogli otkloniti, losi odnosi koje su oni stvorili postepeno bi nestali."

I da ovo nisu napisali svjetski pisci i istoricari onoga i ovoga vremena, svako ko je htio, znao je da na podrucju Bosne i Hercegovine oduvijek zivi narod koji se zvao i smatrao Bosancima i Hercegovcima. Rodjeni na tlu Bosne i Hercegovine oni su se tako osjecali bez obzira na vjeru i bili ponosni na to. Novija istorija forsirano je promijenila mnoge stvari dajuci Bosancima i Hercegovcima imena Srbi, Hrvati i Muslimani sto je najnovija istorija promijenila jos u: Bosnjaci, udaljavajuci ih sve skupa od njihove Bosne i Hercegovine, a ne priblizavajuci ih za racun toga nikome i niceme drugom - ni boljem, ni vlastitijem ni istinitijem".

I dobro je rekao Pejakovic, pravi i osvjedoceni Bosanac, da Bosne i Hercegovine ima i da ce je vazda biti, a imala je pravo i Medjunarodna zajednica sto je priznala Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu i nezavisnu, samostalnu drzavu. Ima Bosne i Hercegovine i uvijek ce je biti. I pored surovog rata, harana, paljena, mucena, silovana, izdrzala je nevolju i nesrecu i ovaj put kao puno puta prije i ostala Bosna ponosna, sto je uvijek i bila.

Cestita majka Bosanaca i Hercegovaca sve je izdrzala, ali je ostala sama, tuzna i zalosna bez svoje sludjene i izgubljene djece, svojih Bosanaca i svojih Hercegovaca koji joj jedino pripadaju i cija ona samo i jedino moze biti...

Ja ne vjerujem da je nas Hilma mislio da bi onaj covjek sa izgledom idiota, ni bolestan ni mahnit, "radi svoje smotanosti i loseg kopcanja" sjeban i sapet, mogao biti njegov Hercegovac ili Bosanac 90-tih godina...

Ali to vise nije ni vazno. Toliko puno Bosanaca i Hercegovaca danas plovi po bijelom svijetu dok u njihovoj zemlji sidre ladje razni Srbi, Hrvati i Bosnjaci. I ono Bosanaca i Hercegovaca sto je ostalo u zemlji nema vise tamo ni luke ni pristanista; jos idu dalje po onoj "Plovi barka, duboko je more" a sve je vise medju njima onih sto govore "Hvali more, drz'se kraja"...

... kako god okrenes - "Ide camac u njemu Bosanac" - jos uvijek izgleda bolje nego - "Pliva "Mujo" a obale nema" - ...

Boze mili kud ce ovaj covjek ....

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Senad Lizde - Velagicevina

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo