Edoardo Albinati
RATNE
BASTE |
Edoardo Albinati objavio
je tri knjige proze "Arabeske
moralnog zivota" (1968.);
"Poljak perac stakla" (1989.);
"Ratne baste" (1997.) i dvije
knjige poezije "Elegije i
poslovice" (1988.) i
"Zajednicka imovina" (1995.).
Trenutno radi kao ucitelj u zatvoru u
Rimu. Prijevodi na hrvatskom i srpskom
jeziku "Pustinjske ruze";
Republika 3,4, Zagreb, 1987;
"Zbunjeni predsjednik"
antologija italijanske pripovijetke, Novi
Sad, 1991.
RATNE BASTE
Najpopularnije oruzje tada je bila
granata. Postala je moderna zbog svoje
varljive putanje, koja je onemugucavala
ljudima da se osjecaju na sigurnom, jer
su njeni udarci bili u stanju da
prevazidju svaku barijeru, zgradu, brdo,
preponu, zidinu i pljustali su odozgo
gluho i bez opomene, a da se nije moglo
ni naslutiti odakle su ispaljene. Bombe
su padale pomalo svuda, naizgled
slucajno, ubijale bilo koga ili nestajale
u jezercima parkova, ulijetale u gomile
smeca. Taj nedostatak precizne namjere u
bombardovanju bio je uzrok visokog broja
zrtava, ljudi se nisu sklanjali, nisu
vise pazili, nemoguce je ostati na oprezu
citav dan protiv nevidljivog i nijemog
neprijatelja. Pravom i regularnom
bombardiranju smo na neki nacin mogli
pruziti otpor, ali nikako onom
promisljenom mucenju, iznenadnim
pljuskovima koji su te zaticali na ulici
bez kisobrana, kao proljetna kisa, i
stvarno tako su nazvani udarci granata
"proljetna kisa", niko ih vise
nije zapazao, cak ni kad su eksplodirale
na sto, pedeset, dvadeset metara, sve dok
nije bio ulovljen, osakacen ili ubijen.
Neeksplodirane granate nasla su djeca dok
su se igrala u pjescanim ogradama
obdanista, u alejama parkova, unutar
dimnjaka, cisteci fontane, objesene o
stabla, ispod kreveta, unutar solje za
dorucak, u ladici za gacice. Onda u
pauzama izmedju pljuskova, osjecaj nekog
cudnog mira, jako cudnog. Dobre su se
stvari pravedno dijelile, hrana, odjeca,
knjige, cokolada. Bila je tisina.
Djevojke su izgledale lijepo, a momci
izazivacki. Grad je izgledao zaljubljen,
pticice, parovi na vespi i lezeci u
parkovima, porodice u kojima su se ljudi
uzajamno voljeli, prostrto rublje umjesto
zastava, cedno rublje se viorilo na
svjetlu, kratko nepomicna i zacarana
atmosfera. Prekid, obustava uzvisena i
cista u neprekidnom i glupom propadanju,
intermeco borbe. Cinjenica je, tada su
ljudi trebali biti veseli, elegantni,
jaki, velikodusni. Zivot je previse
strasan da bi i pojedinci to bili... da
oni sami ne bi pokusali nadjacati
cjelinu.
(Iz
knjige "Ratne baste"; prijevod:
Manuela Orazzi-Basic) |
|
