Dervis-pasa Bajezidagic
GAZEL O MOSTARU |
Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara,
Zar se cudis srce sto ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga zara?
O, ne ima na ovom sv'jetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svjezega zraka,
Sto covjeka sa zdravljem opaja!
Ko ga gleda, zivot mu se mladi,
A dusa mu u nasladi pliva.
Svaki kraj mu i svako mjestance
Zadivljene oci podraziva.
S vocem, s vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu,
E bi reko da je rajska basca,
Ko ga vidi u majskome cvijetu.
S dvije kule velika cuprija
Pruzila se preko rijeke carne
Te sa svojim velebnijem lukom
Pricinja se poput duge sarne!
Cio svijet da obidjes redom,
Ne bi naso onakova svijeta.
On je majdan darovitih ljudi,
Seher Mostar ures je svijeta. |
|
