|
Prva ljubav svih pravih Mostaraca, obnovljeni Stari most ovog se proljeća nekako uljepotio. Bljesnuo na suncu kao da je izronio iz bajke. A i jeste. Još stariji, i još mlađi, monumentalniji – kao da ga starost ni dotakla nije, i kao da ga, 9.11.’93 nisu zdrobile u paramparčad granate ekstremista HVO i HV.
Na Stari su ovih dana, u organizaciji kluba skakača ”Mostari” stigle i prve ”laste”, pozdravljajući mostarsko proljeće i otvarajući turističku predsezonu. Tom prilikom sedam odvažnih ”Ikara” je, u isto vrijeme, skočilo u ledenu Neretvu, među kojima je bio i aktuelni šampion Lorens Listo – dok je popularni Admir Delić Guma skočio sa Čardaka! Za brojne turiste i zatečene građane, to bijaše nezaboravan događaj i ugođaj kojem su ”dekor” činili – izložba dječjih crteža, šeboji i karanfili u saksijama, kanarinci i štiglići, folklorne igre na ušću Radobolje, sevdalinke i ono tradicionalno, mostarsko šegačenje uz kahvu, limunadu i ”lozu”.
I to je Mostar.
Ali, gospodine druže čitaoče, koliko god Stari most blješti na suncu i mjesečini i uzdiže se do neba, toliko je most koji imate u rukama pao u nemilost i gotovo u umirućem stanju. Naš i Vaš ”Most” do sada je bio mjesečnik, a od sada će, po svoj prilici – kao i ostalih tridesetak časopisa u zemlji biti – povremenik.
Da nije ”mostoljubaca”, naših časnih pretplatnika i povremenih donatora, ne bismo imali ni za soli!
Samo ime ovog časopisa, čiju smo novu seriju pokrenuli 1995. godine asocira na Mostar i njegov Stari most koji ostaje sintagma naših zajedničkih, radosnih ali i tragičnih življenja na ovim prostorima.
Od onih od kojih smo zalud tražili dotacije – od gradskog, kantonalno-županijskog do federalnog nivoa, stigle su primjedbe da čovjek koji uređuje ”Most” pripada – bivšem režimu! I šta da im se odgovori nego: pa, jeste, on jeste čovjek bivšeg režima a vi ste ljudi dva bivša režima, a bit će te i trećeg, ako (za vas) bude sreće.
Nama u ”Mostu” je milo da Federalni ministar kulture gospodin Gavrilo Grahovac izdašno, i kapom i šakom pomaže veliku manifestaciju Dani matice Hrvatske u Mostaru od koje je, prošle godine dobio najveće priznanje – ”Kristalnu maticu”, ali nam nije pravo što njegovo Ministarstvo i njegova Fondacija za izdavaštvo/nakladništvo do sada ”Mostu” nisu dali ni banke!
Zato, umjesto čestitke za produženje mandata, uvaženog ministra podsjećamo na jednu (neispunjenu) obavezu:
Jedanaestog juna 2005. godine, ugledni Mostarac i nekadašnji gradonačelnik Radmilo-Braca Andrić i potpisnik ovih redaka obratili su se Grahovcu molbom da pomogne poznatom akademiku i jezikoslovcu Asimu Peci koji je, tom prilikom, zahvaljujući plemenitom Risti Čaliji, boravio u Mostaru i izrazio želju da ostatak života provede u rodnom Ortiješu ispod Mostara, gdje je imao skromnu kućicu koja je u ratu znatno oštećena. Za njenu opravku, po projektu i predračunu trebalo bi obezbijediti 7-8 hiljada KM. U molbi, uz ostalo stoji:
”Cijeneći zasluge i doprinos nauci Asima Pece, odlučili smo, bez njegovog znanja, da pokrenemo akciju da se ta njegova želja, uz pomoć Vašu, odnosno Ministarstva na čijem ste čelu, i ostvari… Napominjemo: Asim Peco je, i pored poodmaklih godina i uspješnog oporavka poslije bolesti veoma aktivan, te je voljan da, koliko može, pomaže mostarskim studentima i učestvuje u duhovnoj revitalizaciji Mostara i Bosne i Hercegovine… U prilogu Vam šaljemo primjerke ”Mosta” u kojem je objavljen feljton akademika Pece pod naslovom: ”Mostarski govor u svjetlosti hercegovačkih govora kao cjeline”.
Kako nikada nije stigao odgovor na ovu molbu, (bilo pozitivan ili negativan), prošle godine, kopija zahtjeva je poslana na kabinet gospodina Grahovca, i to ljubaznoj službenici Svjetlani Arnautović, na fax: (033) 254-151. Ali i to je ostalo bez odjeka.
U posljednjem, tužnom pismu iz Beograda, akademik Asim Peco poručuje da će se on, ipak, vratiti zavičajnim korijenima pa taman pored svoje devastirane kućice u rodnom Ortiješu – razapeo šator!
Gospodo Cigiću i Miškoviću, i to je Mostar!
|