|
Ugljenisana ruka stremi u prostor,
U vrijeme izvan vremena,
Iznad stvrdnute mase stvari,
U tajnovita mjesta,
Utopije i nade,
Gdje se tishine skrivaju,
Izronula je kao pozhar u kojem je
Prigushena pomrachina bjeline kamena.
Instiktom zvijeri uronila je
U gustu masu svjetlosti,
Oslobodjena lanaca tmache,
Oslobodjena svoje sjenke
Ona je nash putokaz
Nash obelisk,
Nasha feniks ptica
Shto se nadnaravnom moc'i
Vinula iz pepela i pustoshi
U smjeru putokaza
Koji je suprotan nashoj propasti.
Mi se vrac'amo u nashe kraljevstvo,
Korachamo smireno i skrusheno
Oslobodjeni bogatstva i svih tjeskoba.
Crna ruka sada je chista i bijela
I pomazhe nam da se povratimo
Iz nesvijesti.
01.01.2007. god.
|