|
Nikad nisi sam;
makar praviš društvo jednom blijedom licu
morenom sanjama i vještačkim svjetlom
tamnim noćima.
Ne boj se, nisi sam!
dok tvoj ledeni pogled zamjenjuje daljinu prošlosti
traži izgubljene dijelove budućnosti,
jedne zjenice te gutaju
i tvojim likom hrane utrobu.
Možda gomila ne primijeti tvoju pratnju
dok pokušava da nađe smisao svoga kretanja,
ali ti sigurno nisi sam.
Dovoljno je samo da skreneš pogled,
ostaviš daljinu i približiš se
ledom licu posutom bojom nelagode i sramežljivosti
i shvatit ćeš da oduvijek imaš druga
i da si ponovo našao sebe.
|