|
Bijeljina odavno vapi za istinskim kulturnim događajima i sadržajima. Više od decenije sve se svelo na mahalski nivo i na mitologiju i mitomaniju. Igranje sa pjevanjem i srbovanjem. Tu su i neki Višnjićevi dani Đogama, Nogama, Kaporima i Bećkovićima sadržani. Programi su provincijalni. Nema osmišljene programske koncepcije sa kulturnim sadržajima na višem nivou koji ne podilaze i ne dodvoravaju se masi i gomili. Kultura, to su gusle, tambure i slični sadržaji. Uz sve to sve je uklopljeno u crkvene i religijske praznike i molitvenike.
U tom i takvom kulturnom sivilu iskrsla je kao zvijezda Danica jedna izložba na početku avgusta 2006. godine. Naime, Galerija Milenko Atanacković i njena nova direktorica Ifigenija Vasilić, istoričar umjetnosti, priredili su rijetko uspjelu i osmišljenu izložbu umjetničke fotografije. Glavni akter izložbe je niko drugi do Slobodan Krstić, majstor jugoslovenske fotografije i umjetnik evropske fotografske federacije AFIAP. Ovo mu je trinaesta samostalna izložba u zemlji i inostranstvu. Sa istim izložbama posjetio je preko četrdeset gradova u ex Jugoslaviji i dvanaest zemalja svijeta. Dobio je oko pedeset nagrada i priznanja. Ova poslednja, priređena ovih dana u Bijeljini, predstavlja sublimaciju njegovog tridesetpetogodišnjeg nadasve uspješnog umjetničkog rada.
Izložbom dominiraju tri žanra, tri tematske cjeline: portret, ženski akt i pejzaž. Gledalac odnosno posjetilac ostaje bez daha pred svakom fotografijom koje plijene svojom ljepotom i umjetničkom vrijednošću. Ne zna se koja je cjelina ljepša ili su sve podjednako lijepe zajedno. Pa, ipak dominira i osvaja ženski akt odnosno prikaz ženskog tijela, vječne i nepresušne inspiracije svakog umjetnika, pa i Slobodana Krstića. On je tu fotografiju doveo do savršenstva, do perfekcije koju svako poželi da ima u svom vlasništvu. Ovom izložbom i Gradska Galerija dobija ponovo ono mjesto koje je imala prije 1992. godine. Veličanstveno.
Ta renesansa Gradske Galerije ponovo unosi kulturu u gradski duh Bijeljine. Jer, treba se podsjetiti da je Bijeljina do 1992. godine imala najljepši gradski trg, gradski park, gradsku biblioteku, gradsku tržnicu i gradsku galeriju u Bosni i Hercegovini. Od svega toga danas samo svoju pravu ulogu odražava Gradska Galerija Milenko Atanacković u opštem kulturnom sivilu. Trg je pretvoren u vašarski kič, park liči na šumu punu vrana, a i ostalo nije ništa bolje. Svud je prisutan duh SDS, a bez duhovnosti.
Otuda je izložba umjetničke fotografije pod nazivom ZLATNO DOBA (Tri trećine, jedno cijelo) autora Slobodana Krstića pravi kulturni događaj u posljednjoj deceniji i povratak starim, a dobrim vremenima Gradske Galerije. Sve čestitke i organizatorima. A ko izložbu ne posjeti biće uskraćen za divnu kulturnu ljepotu.
|