|
Na vrhu basamaka,
Iznad Potoka,
Osam smezhuranih ruku
(i josh nekoliko malih)
Kao osam izblijedjelih zastava,
ali u koje se chovjek mozhe zavuc'i
Kao u najtopliju perinu.
Arrivederci.
I pored buke,
Udaraca chekic'em o lim,
I dlijetom u drvo,
Jer to je ulica
(Prelijepo slijepo crijevo!),
Starih i novih zanata,
Ne chujesh nishta.
Ama bash nishta.
Tek shushanj i pokret zhivih stijegova,
Vlazhnih,
Od kojih,
Pitash se:
Koji c'e, dogodine,
Kad, bude li srec'e, opet dodjesh,
Vec' lezhati,
Nepovratno.
U vlazhnoj, teshkoj crnici
Iznad Grada?
|