|
Centar za kulturu Mostara otvorio je i ovoga ljeta svoj galerijski prostor i ponudio gostoprimstvo za pedesetak likovnih umjetnika koji su unutar oblikovnih i izražajnih mogućnosti crteža pronašli istovremeni izazov i smiraj svojih stvaralačkih težnji. Bosanskohercegovački crtež privremeno se nastanio u inspirativnom ambijentu ostvarenog suglasja između stalne težnje grada da iz bjeline i svjetlosti fiksira svoj lik i stalne težnje linije da se otrgne i otme htijenju umjetnikove ruke i misli. Ijedna i druga težnja u stalnoj su promjeni i kretnji.
I premda najveći broj izloženih radova i dalje ostaje unutar klasičnog tumačenja crteža i upotrijebljenih crtačkih tehnika, kao najuniverzalniji i povijesno najdulji vid saobraćanja i komunikacije među ljudima, crtež i na ovoj izložbi naznačuje svo raskošno bogatstvo individualnih interpretacija i tehničkih modifikacija. Od pročišćene i reducirane primjene konturne linije (S. Bjelotić), tek ovlašnih obrisa (B. Mikulić), u titraju zatočenih (S. Srbanas) ili samo nagoviještenih prizora (I. Čavar), teksturnih mreža (B. Vrbić-Mačak) i dočaranih plastičnih oblika (D. Šobot), preko oslobođene linije (F. Topčagić) i uvažavanja njoj imanentne vitalnosti i dinamike (A. Hadžimejlić), do ponovnog zatvaranja u čvršće i stabilnije strukture (J. Lovrenović), od gotovo filigranskog tretmana linije (M. Suljević), i takvom tretmanu svojstvene deskripcije (A. Cvetković-Mlinarević), od potpunog odsustva do izrazite preferencije boje (I. Kruškić), od unutarnjeg propitivanja odnosa semantičke vrijednosti crteža-znaka (Š. Gavrankapetanović), slike i pisma (G. Anđelić-Galić), pa do samo naizgled izvanjskog uvođenja zanimljivih igara tehnike i materijala (N. Alić, M. Skopljak), nešto naglašenijeg interesa za samu teksturu i oblikovne karakteristike iskorištene plohe (Dž. Hodžić), pa do njezinog cjelovitog uvođenja i smiještanja unutar likovnog prostora i stvaralačke ideje (R. Tadić), samo su neki od primjera u kojima se crtež pokazuje kao uvijek otvoren ispitivanju i eksperimentu. Ne samo kao pokazatelj usvojenog i ovladanog ”zanata”, kao osnove svim oblicima likovnog stvaralaštva, crtež je i stalno polje preispitivanja i kombiniranja crtačkoga sa elementima slikarskoga, objektnoga, grafičkoga, dopuštanje slučajnoga i trenutačnoga, i afirmacija atributa suvremenoga i aktualnoga. Samo takav, mogao je ispisati svoju dosadašnju povijest.
|