|
Zatvara zavjesu, pred očima šarenilo sobnih tapeta. Pali televizor i dobiva gotovu sliku, bez naprezanja, popunivši prazninu. Uzima rum pločicu ž popije gutljaj Coca-Cole. Poslije treće rum pločice i pola Coca-Cole osjeća da je pijan. Podvala, alkohol ili droga, diverzija! Otac je jučer pričao o ubačenim žvakama sa otrovom i drogom.
Postaje sigurniji, preskupo je to za jednu smrt. Televizor zakrča, očni kapci se trgoše pred reklamnim prostorom. Nešto lebdi u zraku, opažanje ga izdaje. Na vratima energično zazvoni zvono. Ako je Mladen, za remi nisam raspoložen, ako je Tanja u devet sati… Tanja očešljana, neprimjetno našminkana, rumeno, pametno lice, krupne oči, ruke neobično malene u crnom muškom kostimu.
Nisam sam u soliteru, reče.
Došla sam da savladam strah od visine.
Šta je lakše savladati, samoću ili visinu, Tanja?
Oboje ostadoše zbunjeni, ali mu se učini da takvo stanje izaziva uživanje i zanimljivost.
Rekao si da mi se ništa neće desiti, govorila je skidajući u sobi crni frak.
Tanja, potrebni su i prijatelji, reče, odmičući u pometnji fotelju od stola. Francuski konjak, Coca-Colu ili rum pločicu?
Mislila je da se šali. Zašto je prestao piti i pušiti za Tanju mora ostati tajna, isto kao što je za njega nepoznanica zašto se ona razvela od doktora Pabla. Tanja mu se otkri nova, puši cigarete, pije konjak, ćaska lahko i duhovito, a on nesigurno i bolesno sujetan. Slabić! Nula! Dijeli mu lekcije muškosti, s čokolade i Coca-Cole postiđen prelazi na konjak, ubijeđen u Tanjinu apsolutnu nadmoć. Boji se, razočarat će je, negdje povrijediti, čini izdajničke pokrete kao da se plaši i svog i Tanjinog tijela. Sapet i nesiguran. Ako je ovo nagovještaj žudnje, onda ga tjera u grijeh, a Tanja mu je na domaku ruke. Ali njegov pogled kao da ni do čega ne doseže. Zašto se razvela od Pabla, da li zbog tijela o kome priča da je sputava, da nije njega Tanjina duša ostala bi vječna, onako ono joj nameće svoje zakone.
Poslije nekoliko čaša tonuo je u čudnu slobodu neviđene praznine. Na televiziji jedva primjećuje muškarca dlakavih nogu i ženu golih grudi, oboje izobličenog, grotesknog lica. Slova na ekranu najaviše kraj programa. Tanja odahnu. Učini mu se da će se sjediniti s njenim glasom i tijelom, ali se boji da će je povrijediti, bilo bi to nasilje nad njihovom vezom. A Tanja ćaska tiše i ljepše kao da se udaljava odlazeći. Bivalo mu je sve ugodnije, postojao je samo glas koji prati u slatku nesvijest. Čak su se negdje toplo i dodirnuli, dodir je trajao dugo gubeći se u zanosu koji je pojio tijelo čudesnom snagom. Sve je postalo ljepše.
Prevrćući glavu čas na lijevi čas na desni obraz na platnenoj jastučnici, otvorio je oči tražeći pogledom Tanju. Nestala je?! Zagleda se po navici u televizor, ali vidje samo školjku, praznu kutiju i mračnu rupu bez ekrana. Da li su nastupile halucinacije?! Je li Tanja uopće bila u sobi i kako je nestala unutrašnjost televizora?! Na stolu razbacane rum-pločice, načeta Coca-Cola, prazna flaša od francuskog konjaka, dvije prazne kristalne čaše, Limena pepeljara puna krupnih opušaka, zgužvani pokrivači na nakrivljenim foteljama. Narušena urednost, navike, udobnost… Negdje ispod njega u soliteru neko zalupi vrata, razbi se staklo uz nečiji kikot, jeziv i tuđ, ali njemu odnekud poznat. Ko oko njega plete mrežu?! Zazvonilo je na vratima zvonce. Pritajit će se i učiniti da spava, ako je otključano pustit će ga da uđe. Ipak je ustao i prišao vratima. Bila su otključana. Na ulazu je stajao stari, brkati Ciganin krvavih očiju, sa sandučetom kišobrana na leđima.
Popravljam kišobrane, gospodine!
Nemam kišobrana prijatelju.
Tiho zaključa vrata, spusti se na dvosjed kao da će iznova zaspati, očekujući Tanjin povratak u soliter i objašnjenje za sve što se desilo.
|