Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 202 (113 - nova serija)

Godina XXXI septembar/rujan 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Mugdim Karabeg
Ogrlica od kopna, vode i sunca

Americhke razglednice (1)

Nash Chikago je jedno tijelo jedna dusha sa jezerom Michigen. Tu su mu francuski kolonizatori Kolumbove zemlje udarili temelje prije nekih tri stotine pedeset godina. Na mjestu gdje su prije njih Indijanci gradili svoje nastambe i razapinjali shatore. Indijanci su protjerani. Francuzi su se kasnije povukli pred agresivnim Englezima. Da bi na kraju i tu zavladali ”novopecheni Amerikanci” koji su prije vishe od dva vijeka, pod vodjstvom Dzhordzha Vashingtona, porazili svoje djedove i pradjedove iz Velike Britanije i postali gospodari svog na svome. Proglasivshi Uniju, odnosno Sjedinjene Americhke Drzhave.

Zahvaljujuc'i Jezeru Chikago je postao ono shto je danas. Najprometniji velegrad sredishnjeg dijela Sjedinjenih Drzhava sa 12,5 miliona stanovnika. Visok do neba, rasprostranjen na povrshini velichine Hercegovine, buchan, uzavrio, zadihan od radnog ritma, bljeshtav od bogatstva i supermoderne arhitekture, sa bukom i halabukom od nekoliko miliona vozila, tamnjikav od bijede nekih juzhnih predgradja sirotinje – ponajvishe Crnaca, sharen od pripadnika svih rasa i svih naroda svijeta.

Jezero Michigen spojeno je prevlakama i kanalima, sa jezerima Superior, Huron, Iri i Ontario. Tih ”pet velikih” sachinjavaju Great Lakes, odnosno Velika jezera. Ontario otiche rijekom i kanalom Ontario do zaljeva Sveti Lorens u Atlantski okean. Odatle do Chikaga i natrag stizhu i vrac'aju se prekookeanski brodovi. Te vodene veze, guste zheljeznichke trase, isprepleteni autoputevi i gigantski aerodrom O’Hare, stvorili su od Chikaga najprometniji saobrac'ajni chvor Amerike. To je ”glavnica” na kojoj se gomila kapital najvec'eg grada drzhave Ilinoj i jedne medju pet najvec'ih metropola SAD.

Izazovna tajnovitost

Amerika je velika i moc'na zemlja a Amerikanci vole neskromno da se hvale tim velichinama. Tako je i skupina od pet jezera na granici prema Kanadi nazvana Velika Jezera. S pravom. Jer ona zauzimaju prostor od 235.000 kvadratnih kilometara, gotovo kao bivsha Jugoslavija. To je najvec'a slatkovodna akomulacija na zemljinoj kugli. U njihovim bazenima koncentrisana je jedna petina ukupnih svjetskih zaliha slatke vode i chak devet desetina one koja hrani Sjedinjene Drzhave.

Odluchismo da se izbliza upoznamo sa tim vodenim masama i kopnima koje one zapljuskuju. Tako krenusmo prvog jula kruzhnom putanjom: Chikago u drzhavi Ilinoj, Detroit u drzhavi Michigen, Munising na obalama Superior jezera, Green Bay ili Zeleni Zaljev u drzhavi Viskonsin i na kraju opet nash Chikago. Dionica dugachka oko 3.500 kilometara. Nama nepoznata, izazovna, obec'avajuc'a, tajnovita… Ona nudi radoznalosti susrete sa novim ljudima, drukchijih tradicija, obichaja i priroda. I vidjenja sa starim znancima iz zavichaja. Raspaljuje mashtu nagovjeshtajima tajnovitih ”rukotvorina” prirodne stihije, chiji prapocheci sezhu milionima godina unatrag. Nakon velichanstvenih dostignuc'a chovjeka, njegove urbane geometrije i aritmetike, savrshenih srazmjera i harmonichnih rasporeda prostornih rjeshenja bljeshtavog Chikaga, stihija c'e nam predochiti svoj nabacani i razbacani ”nered” i oblika i sadrzhaja. Ali u chijoj cjelokupnosti vlada neprevazidjena proporcija i harmonija detalja, ravnotezha ogromnog i majushnog, ogoljelog i shumovitog, ochvrslog i osipajuc'eg. Nad chime stalno visi hiljade i hiljade upitnika. Kada je to, iz chega je to, kako je to nastajalo i uzrastalo, nestajalo pa se ponovo samo sobom stvaralo, kako se obrushavalo i uzdizalo, u chemu je tajna pochetka i prapochetka, gdje je tu malecni chovjechuljak koji uobrazheno misli da je odgonetnuo sve te nikad odgonetnute tajne…?

Jer poznata je blizha proshlost Michigena, njegovog Donjeg i Gornjeg poluostrva nad chijim obalama strazhare vode Michigena, Irija, Hurona i Superior jezera. Prije koje milionche godina tu je vladala tropska klima. Sa shumama, mochvarama, toplim morima, pustinjskim predjelima, lavovima, tigrovima, krokodilima… O tome svjedoche kosti tropskih zhivotinja i riba i debele naslage podzemne soli koja se danas upotrebljava za zimsko posipanje autostrada, koje zimi prekriju debeli snjegovi i ledeni obruchi. Onda je nastupilo ledeno doba koje se povuklo prema Arktiku tek prije nekih desetak hiljada godina. Dok se vozimo autoputom 94, prema Detroitu – najvec'em gradu Michigena, pitam se, posmatrajuc'i zelene livade sa travnatim terenima, zhitnjacima, kukuruzishtima i voc'njacima, prosharanim gustim shumarcima: zar je moguc'e da je taj zeleni tepih ne tako davno predstavljao debele naslage leda?

Adis i Emir Spahic'

Adis i Emir Spahic'

Stara i nova poznanstva

Znamo da c'emo u Detroitu opet, nakon sedam godina, susresti nashe stare znance iz zavichaja. Emira i Jasnu Spahic' koji su kupili novu kuc'u u elitnijem dijelu Detroita nazvanom Troj, chiji c'emo gosti biti tri dana. Kuc'a okruzhena pitomom bashchom, u jednom dijelu velikog dvorishta poluolimpijski bazen pun vode modre kao mostarsko nebo. Susreshc'emo njihovu djecu – najstarijeg sina Adisa, pri prvom susretu brucosha na fakultetu, danas mashinskog inzhinjera koji je visoki struchnjak u umijec'u gradnje automobila i talentovani igrach fudbala. Mladjeg sina Adnana koji je s odlichnim zavrshio gimnaziju i sada razmishlja na koji fakultet da se upishe. Kc'erku Aidu koja je nakon jednog fakulteta sa predmetima humanitarnih nauka zapochela studije advokature. I ona, poput Adisa, postizhe izvanredne uspjehe i sada sa zanosom pricha o svom buduc'em pozivu advokata.

Pa c'emo vjerovatno opet sresti Nedzhada Puzic'a, nekada elektrichara u mostarskom ”Sokolu”. Pa Azima Saric'a – nekadashnjeg radnika trebinjskog ”Novoteksa”. Uz njih brac'u Adisa i Amira Grebovic'a, pa Nisada Jakupovic'a i Esada Boshkaila. Emir Spahic' se prvi upustio u veliku avanturu prevozhenja vishetonskih smotaka chelichnih limova za izgradnju automobila, na kamionima sa jedanaest osovina i jedanaest brzina koji vuku i do 90 tona tereta. Njegov primjer slijedila je i vec'ina nabrojanih nashih zemljaka.

Dodushe stogodishnja slava Detroita kao centra americhke autoindustrije, gdje se rodio proslavljeni Ford i proizveo prvi serijski putnichki automobil takodje pod imenom ”Ford”, u posljednje vrijeme malo tamni. Jer dalekoistochne zemlje su oshtra konkurencija americhkim proizvodjachima chetverotochkasha, koji su se uspavali na lovorikama decenijske slave da su najbolji u svijetu. U medjuvremenu su Japan i Juzhna Koreja predano radili na izradama novih tipova ekonomichnijih, kvalitetnijih i jeftinijih putnichkih automobila. Zbog toga je opala prodaja americhkih giganata koji otpushtaju na desetine hiljada radnika. Zbog toga su opale i zarade nashih u Detroitu, jer svi su na ovaj ili onaj nachin ukljucheni u proizvodnju automobila i dijelova. Da zlo bude vec'e upravo u vrijeme nasheg boravka u Detroitu objavljena je vijest o povlachenju iz upotrebe i opravci nekih fabrichkih greshaka na chak milion i dvije stotine hiljada ”Fordovih” automobila tipa dzhip. Sigurno se mister Ford prevrnuo u grobu. Nije za zhivota ni slutio da c'e od njegovih automobila jednog dana biti bolji oni sa zaostalog Dalekog istoka. I da c'e zavisiti i sudbina nekih tamo izbjeglica iz Bosne i Hercegovine! Ali, veli nam Spahic', situacija se ipak polako oporavlja, doc'ic'e opet dobra, stara vremena.

Onda nas je uhvatila velika trka da tokom chetiri dana boravka u vishemilionskom Detroitu posjetimo shto vishe zemljaka iz BiH. Najprije smo na goshc'enju i beskrajnim imigrantskim razgovorima i prichama kod Fadila Medara i njegove Dinke. On je ekonomista, radi u kompaniji vezanu za autoindustriju ali u slobodno vrijeme bavi se ”riel estejtom”, shto c'e rec'i prometom nekretnina. Pricha o vrijednosti kuc'a, porastu cijena nekretnina, promjenama na trzhishtu. Vidi se duboko je zaronio u tu oblast. Dinka je prodavachica u velikoj robnoj kuc'i ”Volgrins”. Imaju dvoje djece, oboje vrlo dobri uchenici. Trpeza je puna svega i svashta. Nashi se uvijek takmiche da na trpezi poslije goshc'enja ostane vishe hrane nego shto se pojede.

Pred kuc'om Emira Stranjaka

Pred kuc'om Emira Stranjaka

Upoznajemo se i sa Ahmom i Fatimom Medar i njihovom djecom. Sutradan smo kod brachnog para Adila i Subhije Kurtovic', u njegovoj bashchi velichine trec'ina fudbalskog igralishta iza kuc'e gdje se sve uzmirisalo od roshtilja. Adil je iz Gacka, bio nekad predsjednik opshtine, u Detroitu je takodjer vezan uz proizvodnju automobila. Sjec'a se s nostalgijom nekadashnjih godina u Gacku u kojem vishe nema hljeba za nashe. Imaju tri sina s kojim se ponose. Onda jurimo u veliku stambenu kuc'u sa josh vec'om bashchom Emira i Lidije Stranjak. Emir je u Mostaru radio u propagandnom informisanju trgovachkog preduzec'a. U Detroitu vodi odgovorni posao u bolnici, gdje mu radi i supruga Lidija. Imaju dva sina i kc'erku. Obrazuju se fakultetski, ukljuchuju u detroitske poslovne strukture. Emir Stranjak je jednim teshkim sidrom psiholoshki vezan uz Mostar i Hercegovinu, sve neshto kalkulishe da li bi se jednog dana vratio ili da trajno ostane na tlu SAD.

I na kraju evo nas u domu Emira Pilava, rodjenog u Prozoru, a dugo je zhivio u Kladushi i Banjaluci. On vozi kamion dugachkim stazama Amerike. Sin Dino napreduje u shkolama. Njih dvoje prave prorachune da li bi bilo ekonomichnije prodati kuc'u pa iznajmiti stan, ili ostati tu gdje su. Jer kada sin ode na studije kuc'a c'e im ipak biti prevelika. Tako je to u Americi, sve je papir, olovka i rachunica.

Sa porodicom Pilav

Sa porodicom Pilav

Vode se beskrajne priche o zhivotu u Americi, o kupovini kuc'a i otplatama rata, o tome koji se poslovi najvishe isplate i da li se vratiti ili ne vratiti u domovinu kad djeca dodju do hljeba… Nezaobilazne teme su vezane uz Dretelj, Heliodrom, putovanja u emigraciju i danashnjoj sudbini BiH.

Turizam je pitanje mashte

Rastajemo se sa Detrotiom i njegovim izukrshtanim autoputevima, avenijama i magistralama, koje liche na ogromne paukove mrezhe opleteno trasama kojim se vozimo. Te mrezhe su nam razapete i iznad glava, jer se stalno provlachimo ispod masivnih nadvozhnjaka kojim tutnje beskrajne gusjenice limuzina i kamiona. Oko asfalta su najprije neboderi centra grada a zatim se smjenjuju beskrajni nizovi stambenih kuc'a u zelenim, shumovitim predgradjima. Te slike me vishe ne impresioniraju jer su u svim gradovima slichne kao jaje jajetu. Pompezna svjedochenja o ljudskim poduhvatima, ali ipak nekako uniformisana, jednolichna i zamarajuc'a. Daleko se ljepshe osjec'amo kada smo sa glavne magistrale jug-sjever broj 75 udarili kosom prechicom jugoistok-sjeverozapad prema zapadnoj strani Donjeg poluostrva Michigena, do nasheg odredishta grada Traver Sitija, polukruzhno ugnjezhdenog u zaljevu Michigen jezera.

Pjeshc'ane dine ”Spavajuc'i medvjed”

Pjeshc'ane dine ”Spavajuc'i medvjed”

Odsjedamo u tom savremenom ljetovalishtu da bi smo vidjeli pjeshchane dine nazvane Sleeping Bear, odnosno Medvjed koji spava. Nashi zemljaci u Chikagu naprichali su nam mnogo toga o tim dinama sazdanim od sic'ushnog, blijedosmedjeg pijeska, koje se protezhu miljama i miljama obalama drzhave Michigen koje su preko puta Chikaga. Vozhnja od Travers Sitija do obala ”spavajuc'eg medvjeda” (jedno pjeshchano ostrvo blizu obale iz daleka uistinu lichi na medvjeda koji se odmara) traje oko sat i po. Prava asfaltna cesta sijeche brezhuljkaste pitomine zasadjene vishnjama i treshnjama. Sa obe strane ceste smjenjuju se natpisi na improvizovanim kartonskim afishama: ”Sauer cherries” i ”Sweet cherries”. Shto c'e rec'i ljute treshnje – odnosno vishnje i slatke treshnje – odnosno nashe treshnje. Stoje oznake da svako mozhe uc'i u voc'njak, nabrati po volji jednih ili drugih treshanja, platiti domac'inu na farmi i kvit posla. To intimno prisustvo u nedirnutoj prirodi u supermodernoj Americi ispunjava chovjeka zadovoljstvom i osjec'ajem da je opet nekako svoj na svome, u neposrednom dodiru sa svojom zaboravljenom kolijevkom – majchicom prirodom. I okolnja mala naselja, i gradjevine, u kojim se nudi smjeshtaj za turiste, od onog najjeftinijeg u motelima i najskupljeg u posebnim vilama sa stanovima za ljetovanje, djeluju nenametljivo, bez uobichajene glumljene ugostiteljske pompe, koja pochesto kvari ugodjaj opushtanja i istinskog odmora.

Evo nas, najzad, ochi u ochi sa pjeshchanim dinama. Na prvi pogled nishta neobichno i narochito. Ima slichnih dina na pretek na obalama nashe Save i Dunava. S tim shto su oko jezera Michigen znatno vec'e i impresivnije. Ali pijesak je isti, njegovo zrnasto osipanje ispod tabana dok se penjemo prema pjeshchanim vrhovima takodje isto, vrelina sitnezhi zagrijana julskim suncem opet kao u nas. Ali ono shto nije isto, shto je potpuno razlichito, jeste mashtovita popularizacija i prezentacije tih prirodnih fenomena. Preko ruka nam je proshlo barem pedesetak prospekata i tanjih knjiga koji prichaju bajkovite priche o dinama i Medvjedu koji spava. Do pjeshchanih brezhuljchic'a, uvala i strmina vode staze skovane od shirokih dasaka, tako da se mozhe brzhe hodati osipajuc'im pijeskom i razgledati okolish. Malo-malo pa se pojavi, uz staze od dasaka, ”oglasna tabla” na kojoj stoje podaci o arheoloshkoj proshlosti okolisha. Pishe kako je Michigensko jezero nekad bilo ogromni ledeni sklop. Pa se sve to polako topilo, a dugo su se zadrzhali ledenjaci velichine malih bregova. Oni su pritiskivali dno i kamen, sitnili ga tezhinom i ljuljanjima, valjali se tokom zemljotresa i oluja i tako nabacali pjeshchane brezhuljke. Pijesak je neplodan, ali chim ga zaspe lishc'e pojave se prve trske. Zatim rijetka stabla pa onda shume. Svake godine okolnji pejsazh se mijenja jer oluje raznose i nanose pijesak i stvaraju nove vidike i predjele.

Tako je mashtovitost onih koji se brinu o turizmu napravila od ”nishta” ”neshto”. Od obichnih dina veliku atrakciju koja privlachi milione Amerikanaca i stranaca.

I prilikom daljeg putovanja Gornjim poluostrvom ili Upper Peninsula Michigena, dobijamo nove potvrde da je turistichki biznis sazdan jednom desetinom od onog shto se nudi u ”sirovom” stanju a devet desetina od toga kako se nudi!

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-12-21

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden