|
”Vrata su nepresušna simbolika života!” – ističe Ismet pronalazeći tako odgovore na pitanja koja život šalje u najneobičnijim formama...
Ismet Kurt nije akademski slikar, on je svjetski stručnjak za proizvodnju aluminija, ali talenat s kojim se čovjek rodi neiscrpan je izvor i pokretač onda kada se najmanje nadamo, reći će Ismet, povezujući na taj način događaje iz prošlosti sa svojim radom.
Lična tragedija Ismeta Kurta 1993. godine u kojoj je izgubio pola svoje porodice, kako sam kaže, poklopila se sa ozbiljnim početkom radova koji nastaju u bakru.
Već na prvi, laički pogled, to su vrhunska umjetnička djela u kojima se oživljava stari duh Mostara i melanholični spori život na kaldrmi.
”Ne mogu se oteti dojmu da sadašnja brzina života utiče na mnogo stvari u našim životima. Većinu vremena provodim u ateljeu, regenerišem se, predajem se poslu i makar u sebi čuvam zrnca prošlosti, a onda kroz umjetnički izraz dopirem do sadašnjosti” – stav je od kojeg ne odstupa Ismet.
Sve je počelo davne 1974. godine, priča Isma, jer u Mostaru svako ima nadimak, kada je prolazio pored ateljea akademskog slikara Šahzudina Zubčevića koji je pred vratima izložio upravo završeni rad u bakru, a na njemu stara kuća i kapidžik.
”Bi li ja ovo mogao uraditi”? – upitao sam suprugu Bibku, jer moja velika ljubav prema umjetnosti završavala se tih godina na nekolicini manjih radova, nikad izloženih. Strah od kritike bio je veći. – pojašnjava Kurt sa smiješkom.
”Prolaznici, ljubitelji dobrog bakrenog rada najčešće ne znaju kako se zove tehnika u kojoj radim pa dok promatraju izložene radove često imam mali čas pa im kažem da bareljef predstavlja niski reljef kod koga se izbočine ne izdižu mnogo iznad podloge, u što spadaju metalne kovanice, grbovi, stećci… i nikada mi nije teško tako objašnjavati šta to ja zapravo radim.” – slikovito opisuje umjetnik jedan svoj radni dan.
Staro željezo, bakar i drvo, uvezani u ove tri komponente stvaraju jedinstvenu cjelinu koja svojom autentičnošću ostavlja nadaleko prepoznatljiv trag ovog mostarskog umjetnika.
Tako njegove radove opisuju poznavaoci, komentarišući da brojne domove krasi njegov bareljef te sa ponosom preporučuju daje nezaobilazan posjet Mostaru svakako radnja u kojoj željezo dobiva svoje naličje.
Stara sevdalinka ”Mostarski dućani” omiljena je Kurtu pa on, na nesvakidašnji način, pokušava napraviti paralelu: objašnjava kako ni Fata iz ove pjesme nije baš slučajno ušla u magazu sama… jer uvijek nam se u životu zatvaraju jedna, a otvaraju druga vrata.
”Kad spoznamo da se pred nama konstantno zatvaraju, a potom otvaraju nova vrata, lakše je prihvatiti sve promjene koje nam dolaze u susret.” – kaže Ismet Kurt, koji sa začuđujućom hrabrošću govori kako je smogao snagu da prevaziđe gubitak najmilijih i da je njegovo stvaranje u bakru bio put za početak novog života.
Stari dio Mostara prepun je malih dućana i radnji iz kojih na osebujan način proizlaze razne životne i umjetničke priče. Zaviriti u neke od njih zadovoljstva su koja grad na Neretvi krije sa težnjom da budu otkrivena…
|