|
Zaplovimo, prijatelju, kroz krhke vlati trave
što se kupaju u jutarnjoj rosi,
jer, svakog časa, prijatelju moj,
smrt će joj doći, što će ju donijeti kosci.
Malom zemljaku
Gledam te kako udišeš svježi dah jutra
po prvi put prelazeći kućni prag
i vrteći se oko majčine ruke
pokušavaš održati ravnotežu.
Tebi nisu važne podnevne vijesti
o narodima što se kupahu u vlastitoj krvi
možda poneka suza obasjana na suncu
kad ti koljena dotaknu
tvrdu bosansku zemlju.
|