|
Gledaju nas, posmatraju i mjere,
pitaju se, imamo li mozga, ljudskosti i vjere.
Mi zamorchad za moc'nu ligu,
dok smo na uzici nismo za brigu.
A onda oni se chude,
shta rade te balkanske lude.
Umjesto mozga imaju muda,
to je prava balkanska luda.
Moc'ni, male i nemoc'ne jashu,
poshalju ih na polja, na pashu.
A onda opet na prevaspitanje,
da se ne pogorshaju mir i evro-stanje.
Dobri smo za zabavu i promjenu smjera,
nemamo granica kad jedan drugog tjera.
Ludnica nam je najbolja shkola,
mala razlika od radosti do bola.
Moc'nim gadovima i bog prashta
a oni tlache i rade svashta.
Mi smo zamorchad za njihovu ligu
dok smo na uzici nismo za brigu.
Mali dok stenje i kad ga boli
treba da klechi i moli.
Kad nam bace kost ochi nam zakrvave,
to su za velike, krvave igre i zabave.
Mi smo ogledni Zoo vrt,
od obichne igre napravimo smrt,
takva je oduvijek balkanska shuma,
svaki dogadjaj i rjeshenje je van uma.
Kao maska sluzhi glava,
trovach i strashna sprava,
mrachna ponavljajuc'a slika
balkanskog putujuc'eg spomenika.
Kao prava balkanska luda
umjesto mozga imamo muda.
Mi smo zamorchad za njihovu ligu
dok smo na uzici nismo za brigu.
|