|
Kada je, lanjskog proljec'a dolazio u Mostar 94-godishnji Fazlija Alikalfic' je bio sjetan, ali i srec'an, ako ne presrec'an da mu se pruzhila prilika da, mozhda posljednji put, vidi rodni grad. Zajedno smo obishli Kapetanovinu, Shemovac, Ogradu, Tikvinov sokak, Donju mahalu, gradilishte Luchkog mosta i, nakon kahve u Pozorishnom restoranu, rastali se.
– Ako ne budem v’oma hasta, eto me dogodine na otvaranje Luchkog mosta kraj kojeg sam rodjen.
Nije doshao. U biljezhnici vasheg mostopisca ostalo je ispisanih dvadesetak listic'a Fazlijinih misli i opservacija.
Uz ostalo, prichao je o glasovitom mostarskom gradonachelniku Mujagi Komadini. Blagodarec'i njemu, Mostar je i u najmrachnijim vremenima znao da ochuva svjetlost svoga duha i svoja znamenja. Bijashe chovjek koji je znao da odabere put humanosti, merhameta i sabura – shto su osobine velikih umova i kojima je Mujaga osvojio mnoge ljude shkolovane na svjetskim univerzitetima, jednostavnom rijechju narodnog mudraca.
Svakog dana, u podne, i pored obaveza prema porodici i trgovachkim poslovima Mujaga je predsjedavao Gradskim vijec'em, kratko, poslovno i racionalno. Nisu mu, govorili su njegovi savremenici, bili ravni ni diplomate, niti konzuli ni veziri. U vrijeme Austrougarske monarhije uzhivao je poseban status, jer je caru i kralju mogao doc'i u svako vrijeme, bez najave. Ni jedan posao koristan za Mostar Mujaga nije zapochinjao sam, nego uvijek s Petrom Shantic'em i Nikolom Smoljanom, potpredsjednicima mostarske Opshtine. Ovaj trifolij nesebichan i nerazdvojan, kao slozhna brac'a ovog opjevanog grada, treba da sluzhe za uzor slozi novih gradskih otaca i generacijama shto dolaze… Srbi, Hrvati i Muslimani ovdje su se vazda lijepo pazili i ”slazili”. Tako je, o bozhic'ima Mujaga ishao na chestitanja u Petra Shantic'a i Nikole Smoljana, a oni njemu o Bajramu uzvrac'ali…
Danas su, moj dobri i uspokojeni Fazlija odnosi u Mostaru posve, posve drukchiji. Trebalo bi potrazhiti savjet prorochice Pitije pa da se sazna kako c'e Mostar dalje funkcionisati, ko c'e i kako vladati gradom. Shto se tiche kadrovskog ustroja drzhavnih sluzhbenika, izgleda da je ovdje (kao i u svemu drugom) na snazi preshutni dogovor boshnjachko-hrvatske koalicije, shto je, u neku ruku, preslikavanje stanja u Republici Srpskoj.
Aktualni gradonachelnik, plemeniti, tihi chovjek i dobrichina Ljubo Beshlic' na velikom je iskushenju, iako dosta chini da ustroji grad koji bi bio po mjeri svih njegovih zhitelja.
Ali, jalova je buduc'nost grada u kojem egzistiraju dva univerziteta (shto bi bio apsurd i za grad petput vec'i od Mostara), zatim dva medicinska centra, chak, i dvije sluzhbe informacija; grad u kojem ne daju Velezhu ni primirisati pod Bijeli Brijeg – na stadion gdje su Mostarci i Hercegovci, motikama i krasnama, zdushno kalili svoju ljubav prema Mostaru i njegovim ”rodjenim”.
Gradu koji je uvrshten na listu svjetske kulturne bashtine, ne sluzhi na chast da, na svechanosti prilikom otvaranja Luchkog mosta i prvoj godishnjici obnove Starog mosta, medju desetak govornika ne bude ni jedan – Srbin. A govori se o ravnopravnosti i konstitutivnosti naroda.
Za mnoge, ova je feshta bila dobro organizovana, spektakularna, a za neke i skandalozna. Zvanichni program je pocheo i zavrshio defileom Hrvatske glazbe ulicama grada. Da su barem rekli: gradske limene glazbe (koju je Mostar oduvijek imao) hajde – de.
Stoga nije za chudjenje shto je nakon govorancija na ushc'u Radobolje i vatrometa jedan mostarski sheret, shto u shali shto u zbilji, dobacio:
– Dovidjenja, do sljedec'eg rushenja.
|