Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 188-189 (99-100 - nova serija)

Godina XXX juli-avgust/srpanj-kolovoz 2005.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Ekrem Ibrulj
”Rođeni” – ponos Mostara

Iz istorije Veleža

Htjelo je tako biti, da sam samo dvije godine mlađi od rođenja našeg RŠK ”Velež” (1922). Još kao dječak, osnovac, mladić i gimnazijalac, Veleža sam zavolio i kada je god igrao u Mostaru, još prije II svjetskog rata na njegovim utakmicama sam bio prisutan. Nije me napustilo sjećanje na igrače iz mnogih generacija koji su kovali renome ovom uzornom sportskom kolektivu što je za svoje bitisanje imao samo uzlaznu perspektivu – od samog osnivanja do pred ovaj nesretni rat.

Do Drugog svjetskog rata, pa i poslije, za izvjesno vrijeme, kolektiv RŠK ”Velež” stopostotno je djelovao na čistoj amaterskoj bazi.

Da sam kojim slučajem bio spisatelj trenda Veležovog uspona i igrača koji su izgrađivali njegov renome, bio bi poduži spisak legendarnih fudbalera. U nezaboravnom sjećanju starijih igrača – ostali su:

Safet Džinović, Mandlbauer H. (Žiga), Terzić Ilija, Rade Šuman, Mačkić Salko, Manci, Frajel, Muštović – golman, Aziz Koluder, Šantić Jaše, Todorović Aco, Hamid Kalajdžić i njegov brat zvani Mašina, Vjekoslav Bošković, Rotić Čana, Ale Lakišić, Hadžiomerović Červeni i još mnogi. Ovaj, po meni stari sastav fungirao je sve do 1937. godine, a od te godine nastupila je nova generacija vrsnih fudbalera, radnika, učenika i srednjoškolaca pod vodstvom željezničkog službenika – trenera Ive Ćorića koji je postao legenda i stvorio neki novi Velež u kojem su igrali: Leo Hrvić sa 17 godina, Hadžiomerović tzv. Sipa, popularni Kemal Arpadžić, Ismet Dilberović, Fadil Buturević, Ele Ćišić, Nijaz Ćemalović, Oručević, Ćećez Borislav, Savo Milović, Ekrem Popovac, Ismet Arpadžić, Hilmija Trebović, Esad Fejić, Alikalfić zv. Dule, Gušanac Sulejman itd.

Ta druga generacija prvi put je osvojila prvo mjesto u Mostaru jer je pred Drugi svjetski rat ovdje bilo 5 fudbalskih klubova, pored Veleža: JŠK ”Zrinjski”, ”Vardar”, vojnički klub i MOŠK ”Jedinstvo”. Mora se napomenuti da je ”Velež” postao prvak u Mostaru zahvaljujući pogotku legendarnog Lea Hrvića, protiv JŠK.

Predsjednik ”Veleža” bio je poznati revolucionar i humanista dr. Safet Mujić –heroj u Drugom svjetskom ratu koji je poginuo kod Kiseljaka 1943. godine spasavajući jednu staricu.

Izložba dokumentarne građe FK Velež 1922-2005.

Izložba dokumentarne građe FK Velež 1922-2005.

Vjerujem da vam je kao prijateljima ”Veleža” dobro poznato izrastanje ”rođenih” u uzoran kolektiv nakon Drugog svjetskog rata, kada je sticao ugled i van bivše zajedničke države igrajući u Prvoj saveznoj ligi. Uživao je visok renome jer je desetljećima bio respektabilan i cijenjen, ne samo u Jugoslaviji već i u Evropi. Nije slučajnost da smo imali nezamjenjive reprezentativce, od M. Mujića, E. Marića, D. Bajevića, F. Vladića, Hadžiabdića i niz drugih.

Za sve njih hroničar bi se dobro namučio dok bi zabilježio na papir plejadu velikih sportista – fudbalera rođenih Mostaraca i Hercegovaca. S ovim vrsnim fudbalerima i sportistima i naš Mostar je još poodavno bio u Evropi, a i Evropa je upoznala grad na Neretvi.

I još da se napomene: četiri puta smo bili finalisti za osvajanje kupa Maršala Tita i dva ga puta osvojili.

Nije samo ”Velež” bio jedini koji je proslavio bosanskohercegovački fudbal. Pored ”Veleža” ne treba zaboraviti ”Sarajevo”, ”Željezničar”, ”Slobodu”, ”Borca”, ”Čelika”…

Ne smije se zaboraviti da je Hamić Mujić bio kapiten reprezentacije Jugoslavije, kao i to da se reprezentacija nije sastavljala ni po kakvim nacionalnim aršinima.

Osjećam potrebu da istaknem umrlog Lea Hrvića. Taj divni čovjek, kao vrhunski igrač, trener i vaspitač ostao je vjeran svom ”Veležu” punih 54 godine i siguran sam da ni jedan fudbalski klub bivše nam Jugoslavije takvog sportistu – fudbalera nema. Predlažem, kako ”Veležu”, tako i građanima Mostara da mu se podigne spomen-obilježje. A, kao najskromnije, da se upriliči tradicionalni fudbalski turnir, kao što su to učinile Sarajlije svome Hasetu Ferhatoviću. To je naš Leo zaslužio.

Predložio bih i da s ovog mjesta zvanično zahvalimo Sergeju Barbarezu, unuku Mile Barbareza, nezamjenjivom beku stare generacije ”Veleža”, još prije 1937. godine. Sergej Barbarez je ugledni sportista i bosanskohercegovački patriota.

Mostar, 14.06.2005. g.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-12-22

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden