|
Bistrio je u mislima Mudrac stari,
Razlozhnosti Postanka i Nestanka
Bistrio je u tishini noc'ce mnoshtva stvari,
s Prvog plac'a, do Zadnjeg Dah-prestanka.
A kad Misli jata si doreche,
u beskrajnu, tihu, dugu vecher,
Pravdajuc'i Zhivljenja u trpnji nadanja,
otpjeva ariju o ljepoti Prashtanja.
Olaknu mu na srcu mekanu,
ko da privi na dushu melemu.
Vezuc'’ vijence po besmrti Edenu,
Zborec' rijeti Znanu i Neznanu:
”Ja sam chudo od Djeteta,
sazdano od Betle’mska Skeleta
Prstiju, koji, shirec' se, nose Nove vijesti,
ponizno prignute glave, al stisnute zhuljne pesti.
Ako Gospod prashta Ljudima,
koji ga nit’ chuju nit’ znaju,
A narav Mu osjec'aju u grudima.
U poniznosti smjerno se klanjaju
zborima Mu, hitec'i boljemu nadanju…
--------
Tko nam to dade pravo, Zametanja
ubijati iz svakojakijeh Sjemena,
bez prijekorne Poniznosti, u Zhivima,
ter hvalisat’ se vrsnosti s nashim chinima?!?
O slobodi Radjanja, ter utrobnih Ubijanja,
s blagoslovom Mamona lasno likujemo.
Al ni sami, dok u krilu mu, ne znamo,
Slobodom tom da zaredom nestajemo.”
Zastadoshe ochi na te rijechi patna Mislenika,
nad mukami okrvavljena Uskrsnika,
koji mrijuchi na Drvetu u agoniji reche:
”Oprosti im, shto ne znaju chini si, ovu Vecher!”
Pod Drvetom Mudrac, s pogledom Gori,
drhtavnijem grlashcem, mukom prozbori:
”Okajte vi, pogane dushe kob Ratnika,
kog u boj prot zhic'u, pretili odaslashte,
Jer c'e Okajanje i smjerno Pokajanje vashe grijehove,
Oprost izvabiti od krvavijeh Stratishta,
shto s Drveta zhivota zhive uzimaste.
Okajte grijehove i vi bludne Nerodnice,
zarad nishtenja nevine Djechice!
Okajmo zloc'e svi greshni ljudi!
Jer u Okajanju Pravednik blazhe sudi!
Prashtajmo zle chini Chovjeche – Chovjeku!
Prashtaj grijehe Revnosniche svomu Revnitelju!
Prashtaj pogubnosti Milenije krvnu Vijeku!
Prashtaj grijehe, ti shto po tlih plizish, sebi samom,
obavijen crnijem velom i noc'nom tamom.”
Travnik, 10.4.2005.
|