Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 187 (98 - nova serija)

Godina XXX juni/lipanj 2005.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Džafer Obradović
Veseljak i duhoviti šeret

(Mehmed Šator: Omerica Brica, humoristična proza, Izdavač: Društvo pisaca BiH – Podružnica pisaca HNK Mostar, Edicija ”Rondo”, 2005.)

Knjiga ”Omerica Brica” Mehmeda Šatora je pokušaj oživljavanja uspomena na poznatog stolačkog frizera – brijača Omera Buzaljka koji je svojom osebujnom pojavom obilježio jedno razdoblje prošlosti Stoca.

U njoj je ovaj ugledni stolački pravnik i advokat iskazao svu svoju ljubav, privrženost i melankolični pijetet prema svome gradu, njegovim ljudima i onim sretnim vremenima kada su stolačke ulice, bašče, škole, brijačnice… bile pune nepomućenog spokojstva sreće, šale i vedrine. Omerica Buzaljko – nezaboravni stolački brico, pregalac, uzoran suprug, roditelj i domaćin, šeret i smjeholjubac koji tegobnost i turobnost života nadvladava zdravim duhom i prividnom prostodušnošću emocija – samo je ”paradigma” i povod da se o ovoj lijepoj i vedroj strani stolačke prošlosti progovori na iskren, neposredan i sjetan način. U njegovoj knjizi defiluju brojne ličnosti ovog ljupkog gradića u okruženju negostoljubivog hercegovačkog krša, oni ”poznati” i priznati daleko van svoga zavičajnog podneblja, ali i oni lokalni, domaći ”junaci”, o čijim dogodovštinama, podvizima, tabijatima i ”provalama” znaju samo Stočani. Na samo spominjanje imena ovih drugih, Stočanima se usta razvlače u osmijeh, nekad srdačan i otvoren, a nekad opet sjetan i blag.

Mehmed Šator: Omerica Brica

Mehmed Šator: Omerica Brica

Ime Omerice Buzaljka, kao rijetko koje drugo, izaziva istovremeno i srdačnu vedrinu duha i osjećanje prigušene sjete, i smijeh i tugu, i ushit i turobnost. Zašto je to tako znaju samo Stočani, a oni, poznato je, ne vole pred stranim svijetom pričati o svojim radostima i tugama, držeći se one stare mudrosti da je najvrijednije blago ono koje se čuva samo za sebe.

Pa ipak je nešto od toga izrekao njihov sugrađanin Mehmed Šator, razotkrivajući uz to i svoj literarni talenat. Stočani su, naime, znali da je on vrstan pravni stručnjak, ali da i on, poput mnogih drugih stolačkih poklonika i zaljubljenika u tzv. lijepu riječ, ”umije” i pisati – nisu niti naslućivali. A on, pored ovog, ima još dva pripremljena rukopisa vrlo zanimljivih i literarno posve uspjelih knjiga koje bi, također, valjalo objaviti.

Ono što u Šatorovoj knjizi ”Omerica Brica” najviše privlači jeste intimistički ton pripovijedanja i autorova neskrivena naklonjenost njezinom glavnom liku. Potaknut željom i nakanom da prikaže i predstavi Omericu Buzaljka kao čovjeka vedra duha i iskričavog govornog izraza, Šator je, očito, poprilično nedorečen u kreiranju cjelovitog utiska o Omerici kao ”rođenom” veseljaku i duhovitom šeretu, ali je, možda i nehotice, postigao jedan drugi hvale vrijedan rezultat. On je, naime, uspio dočarati sliku jednog osobenog, snalažljivog i marljivog čovjeka, bačenog u svijet prepun iskušenja i sumnjivih ljudskih pobuda. Iz toga je proizašla ova obimom nevelika knjiga koja, za divno čudo, nudi zanimljiv životopis ili čak svojevrsnu monografiju čovjeka iz čije se životne sudbine očitava duh jednog burnog vremena.

Omerica Buzaljko je svakako zaslužio da se o njemu i njegovom životu napiše knjiga. Ali je i Mehmed Šator zaslužio da baš on napiše takvu knjigu. Svojim iskrenim, poštenim i izravnim narativnim postupkom oblikovanja radnje, bez kitnjastih stilističkih fraza, preuveličavanja i suvišnih metafora, on nam, počesto, jezikom pravničkog vokabulara, zorno predočava životnu priču čovjeka prema kojem je gajio najdublja prijateljska i ljudska osjećanja. Utisak je kako je, odgonetajući sudbinske zavrzlame životnog puta svoga ”junaka”, Šator ispričao i dio svoje životne priče.

Spomenuti utisak o čestoj upotrebi pravničkih termina i izraza u svakom slučaju umanjuje vjerodostojnost literarne transpozicije stvarnog u umjetnički diskurs događanja, ali povećava faktičnu izražajnost Šatorove priče, budući da je u njoj postignuta kongruentnost zbilje i njezinog doživljaja. Ta je činjenica značajna baš zbog spomenute kompozicijske zbilje i njezinog doživljaja. Ta je činjenica značajna baš zbog spomenute kompozicijske strukture knjige koja se, kako rekosmo, manifestira kao literarni životopis, ostvaren, doduše, anegdotalnim književnim postupkom.

Kada bi knjiga ”Omerica Brica” Mehmeda Šatora doprinijela samo buđenju lijepih zatomljenih sjećanja i izazivanju pozitivnih, plemenitih i čovjekoljubivih osjećanja Stočana rasutih širom svijeta ali i onih ponovo prisutnih u svome gradu, ona bi već tim postigla svoju svrhu. Ne treba, međutim, sumnjati kako je i svi drugi dobronamjerni i lijepoj riječi i Stocu privrženi ljudi neće s radošću pročitati.

U tom smislu, ona se svesrdno preporučuje za objavljivanje.

Sarajevo, 11.01.2005.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-11-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden