|
Barac je dao jedan od najljepshih naslova Velichina malenih, ali nije znao pisati za djecu. Za odrasle, da. Tin Ujevic', Shimic', Shop, Krlezha i mnogi drugi pisali su sjajno za odrasle, a njihovi pokushaji pisanja za mlade, nisu uspjeshni. Tako je nekako i u svjetskoj knjizhevnosti. Od nekoliko tisuc'a svjetskih pisaca, tek je stotinjak ”prezhivjelo” stroge kriterije malishana i onih malo starijih, pa su ostali u povijesti knjizhevnosti kao oni shto su znali pripovijedati djeci. Izgleda da je tezhe pisati za djecu negoli za odrasle. Ako se uzme u obzir dosadashnja statistika, pisci za djecu su u manjini u odnosu na pisce za odrasle. Istina, ima pisaca koji su podjednako dobro i uspjeshno pisali i za djecu i za odrasle. No, takvi su prava rijetkost u nashoj, a donekle i u svjetskoj knjizhevnosti.
Jedan od uspjeshnijih pisaca i za djecu i za odrasle u novijoj hrvatskoj knjizhevnosti je Josip Lac'a. Prvom svojom knjigom za djecu prije sedamnaest godina, Lac'a se najavio kao dobar pripovjedach za djecu. Druga njegova knjiga za djecu Gospodar od Kljucha objavljena 1989. godine u zagrebachkom Znanju, donijela je Lac'i dvije prestizhne nagrade u Hrvatskoj i status istinskog sjajnog pisca za djecu. Nekoliko godina kasnije izishla je knjiga za djecu i odrasle Nema mira medju maslinama, potom ljubavni krimic' Grand Hotel i zbirka pricha za djecu Dobri duh rijeke 1995. godine. Tako je Lac'a zaokruzhio svoj ciklus pricha za djecu.
Drugo izdanje njegove prve knjige za djecu znak je da je izdavach osjetio da oni koji su onda chitali Lac'inu knjigu zhele je ponovo prochitati, sada vec' odrasli, a i oni koji su sada one dobi koje su oni bili kad je izishla prva Lac'ina knjiga za djecu. Tako se mijesha i prelama pricha o piscu i njegovu djelu s vremenom proshlim, sadashnjim i buduc'im, a to je znak trajnosti knjige. Kad se to dogodi, onda je pisac ostavio djelo neprolazne vrijednosti potomcima. Mislim da je to Josip Lac'a postigao svojim knjigama za djecu, posebice Kamionom i Duhom rijeke.
|