|
Jednako smo, brate, letovima vichni
i jednako, brate, svak na svoju vodu.
Jedino smo srcem razlichito slichni
ti svoje okujesh –
moje na slobodu.
Volio bih tako kako ti se mozhe:
pustinje,
gitare,
klinci i
oblaci.
Bi li mi bilo tishe ispod tvoje kozhe,
jesu li od mojih lakshi tvoji lanci?
Sve su tvoje vojne protiv tudjeg bola
a ja smishljam boljke i drugim i sebi.
Ej, da mi je nekud
iz ovoga kola,
ali onda M.M. vishe bio ne bih.
Dok ti je do zvijezde,
ti se drzhish neba,
a ja grijem mrtvu,
ugaslu i
palu.
Odlichan ti recept:
stati kada treba,
al’ shta ako imash srchanu budalu.
Volish dokle zhivish –
zhivi dokle volish.
Ne vjerujem srec'e koje se ne pate.
Sva je dijagnoza:
umresh il’ prebolish.
Isprichaj me drugim,
mozhda chak i shvate.
Potec'i c'e Mjesec kao na bol na vodi.
Ima neshto gorko
shto nas bratski vezhe,
kad se zhivot vriskom stiha oslobodi:
”Ne mogu s tobom,
bez tebe je tezhe.”
(1985.)
|