Most - Index
Most - Pretplata
Fikret Ibrichic': Autoportret [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 183 (94 - nova serija)

Godina XXX februar/veljacha 2005.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Mugdim Karabeg
Zashto je Amerika ”pocrvenjela”?

Slike iz Amerike (2)

Odmah nakon izbornih rezultata 3. novembra 2004. godine chuo se horski uzvik: Hvala Bogu da je zavrshilo!?

Ali shta je to, molim vas, zavrshilo..?

Izbori, zaboga! Predsjednichki! Pa shta drugo! Babi milo shto joj se snilo.

Jer nishta nije zavrshilo. Jer izbori za ”fotelju” shefa Sjedinjenih Americhkih Drzhava najvec'a su politichka predstava na svijetu kojoj nema ni pochetka ni kraja. Iako je po drugi put dobio trku, G.W. Bush c'e biti sluzhbeno uveden u drugi mandat januara naredne, 2005. godine. Dotle traje neka vrsta ”prelaznog perioda”. Najprije smjena i ostavke ”neposlushnih” i zamorenih chlanova Administracije. Otishao je i najvazhniji ministar – drzhavni sekretar Pauel, jer nije uvijek bio na ”predsjednichkoj liniji” Zamijenila ga je Kondoliza Rais koja, vele, prati svaki Predsjednikov mig. Ali, vidjeli ste, u taj ”prelaz” javnost vec' ukljuchuje nove kandidate . Istaknuta su imena nekolicine moguc'ih pretendenata na prijesto SAD 2008. godine. Na sasvim nesluzhbenoj listi republikanaca su senator Mek Kejn, zatim brat Dzhordzha Busha – Dzheb Bush, guverner Floride. Mnogi c'e rec'i: Dosta vishe tih Bushovih! Ali ambicije te teksashke porodice su vrlo velike. Nakon oca Busha dva mandata je dobio sin G.W. Bush, koji je javno izrazio trijumf, navodec'i kako ocu nije uspio drugi mandat, ali on, njegov sin, ”podmirio je gubitak” zauzimajuc'i trijumfalno po drugi put sam vrh vlasti americhke piramide! Zashto ne bi naredni predsjednik bio Dzheb Bush, guverner Floride, ako je za to sposoban i ako vec'a polovina Amerikanaca smatra da je ta porodichna linija apsolutno na platformi ”moralne Amerike”? Ne, nije to stvaranje nasljedne rojalistichke loze vec' direktno ovaploc'enje americhkog sna o shansama uspjeha koje nemaju granica. Kao ozbiljan kandidat pominje se i bivshi major (to je americhki termin za gradonachelnika) Njujorka Djulijano. Na listi demokrata opet su Keri i Edvards, uz vec' dugo najavljivanu gospodju Klinton, koja, uzgred budi recheno, vec' u prvim anketama ima najvishe demokratskih pristalica da povede bitku 2008. godine.

Na beskrajnoj traci

Bilo je ochigledno da je predsjednik Bush zapocheo izbornu bitku za drugi mandat vec' sutradan nakon izbora 2000. godine. To je sasvim normalna praksa u americhkom demokratskom sistemu u kojem je politika i profesija, i velika chast, i prilika za slavu, ali bogme i za sticanje novca. Teroristichki napadi na SAD 2001. godine doshli su mu kao porucheni, kec na popa – kako kazhe nash narod – chime ne zhelimo rec'i da ga je to obradovalo, naprotiv! Ali kad je nezheljena shansa ponudjena na tanjuru on ju je prigrabio i rukama i nogama. Kada je, nakon prividnog zavrshetka ratnih operacija u Iraku, jedno vrijeme lichno upravljao mlazhnjakom kojim se spustio, u ratnoj opremi vojnog pilota, na pistu nosacha aviona na kojem se proslavljao ”dan pobjede nad Sadamom”, pozdravio je hiljade ratnika uzvikom pobjednika: ”Mission accomplished! / Misija je izvrshena!” Fotografisali su ga i svi komentatori medija su konstatovali kako je to njegov prvi, ali vrlo, vrlo veliki adut u bici za ponovni izbor za shefa Drzhava.

Ta sekvenca sa nosacha aviona bila je samo jedna od tolikih stotina koje se odmotavaju na beskrajnoj traci americhkih izbornih ”igara” i predstava. Jer i naredne tri godine Bush je milimetar po milimetar osvajao taj reizborni predsjednichki teren. Kao shto uostalom, vec' 215 godina, rade i svi drugi kandidati.

Kemo Boloban: Putovanje u izraz

Kemo Boloban: Putovanje u izraz

Nashi zemljaci u SAD, premda im se chini da su tu stigli ”tek juche”, bili su vec' svjedoci tri velika spektakla nadmetanja za predsjednichku poziciju. Najprije su, 1996. vodili bitku nekadashnji predsjednik Bil Klinton i senator Bob Dol. Ona nije bila narochito zhuchna niti pretjerano iskrichava jer Dol objektivno nije mogao biti velika prijetnja za karizmatichnog Klintona. Drugi izbori 2000. podsjec'ali su, medjutim, na zhustro odmjeravanje snaga dva boksera u ringu, koji nisu shtedjeli udarce po svim dijelovima tijela konkurenta. Vec' se zna kakvo je bilo finale tih nadmetanja G.W. Busha i Al Gora. Zbog sumnji da glasovi na Floridi nisu poshteno prebrojani, a konachna istina nikad se nije saznala, pa je na Bushovom mandatu ipak ostala mala sjenka. I tada su vodile neposhtedni rat dvije strane americhkog vladajuc'eg politichkog i materijalnog establishmenta uz podrshku i navijanje prepolovljenog birachkog tijela. Predizborna utrka Bush – Keri jasno je, medjutim, iskristalisala u chemu su najdublje razlike u politichkim konceptima republikanaca i demokrata. Svedeno na shto krac'e karakteristike one glase:

Demokrate – dirigovani blagi liberalizam, shto vec'i stepen gradjanskih, sekularnih sloboda, vec'a briga o srednjim i nizhim slojevima americhkog drushtva, spoljna politika uskladjena i sinhronizovana sa tradicionalnim saveznicima u Evropi i drugim dijelovima svijeta, poreski sistem koji prije svega koristi srednjim slojevima drushtva, puna odvojenost religije i drzhave itd…

Republikanci – dirigovani pasionirani konzervatizam oslonjen prije svega na krishc'ansku religiju i njene etichke norme, smanjenje poreza radi vec'ih ulaganja u proizvodnju a time prije svega josh vec'e bogac'enje vec' bogatih slojeva, samostalno djelovanje u svijetu u svojstvu najjache svjetske sile bez moljakanja drugih da joj se nevoljko pridruzhe, uvodjenje demokratije zapadnog tipa svugdje u svijetu, tamo gdje se ocijeni da je treba nakalemiti, snazhna armija i autoritativna vrhovna komanda olichena u predsjedniku itd…

U svemu tome stiche se lazhni dojam da je najbitnije kakvi su, da li vrijedi ono shto govore i rade dva odabrana kandidata. Ali iza scene za njih neumorno rade chitave chete pa i bataljoni savjetnika koji su struchnjaci u sferama opshte politike, ekonomije, medjunarodnih odnosa, religije, odbrane, socijalnih pitanja, shkolstva, terorizma, nacionalne odbrane itd. Posebni uzhi timovi analiziraju duhovnost i psihologiju biracha i detaljno planiraju javne nastupe svog izabranika, od govorenja, gestikulacije, shminke pred TV kamerama, akcentiranja najvazhnijih pitanja i slichno. Iza tih cheta savjetnika stoji, medjutim, shiroka i debela baza onih, moc'nih Amerikanaca koji materijalno i moralno guraju svog predstavnika.

Sama centralna predizborna faza uistinu se planira i realizuje kao pravi igrani film. Najprije se obezbjedjuju financijska sredstva iz raznih donatorskih i redovnih, zakonskih izvora. Jer svaka reklama na TV, radiju ili na javnim mjestima, masno se plac'a. Zatim slijedi pisanje scenarija kojeg se kandidat mora pridrzhavati. Konachno, pred same izbore, zavrshava se ”cijeli” film te realistichne, ponekad i tragikomichne predstave. A dan nakon izbora zna se koju je predstavu publika prihvatila a koju odbacila te specifichne ”osme, politichke umijeshnosti”! Film pobjednika je, to se zna, onaj koji odnosi sve lovorove vijence uspjeha i slave.

Genetska shifra i krvna slika

Izbori su zavrsheni, ali kao da se tek nakon zavrshnog china zatalasalo punom snagom americhko politichko more. Stotine medijskih komentatora i analitichkih struchnjaka najrazlichitijih profila koji se javljaju putem TV i radija ispisuju stotine hiljada stranica i izgovaraju chitave romane. Predmet: analiza svih moguc'ih faktora koji su doveli do uvjerljive pobjede Busha, sa najvishe osvojenih elektronskih glasova i uz to ubjedljivu vec'inu izbornog tijela od oko 3,5 miliona glasacha. Analiziraju se bitne razlike izmedju Busha i Kerija kao i mnoshtvo nijansi koje su, sudec'i po svemu, odigrale odluchujuc'u rijech u konachnoj odluci izbora 2004. godine.

Te analize otkrivaju mikroskopski snimljenu ”genetsku shifru” bitnih karakteristika americhkog drushtva. Istovremeno prikazuju detaljnu ”krvnu sliku” njegove etnichke, rasne, materijalne, obrazovne i kulturne slojevitosti i sharolikosti. Iz takvog kolazha izvlache se zakljuchci o metafizichkih karakteristikama Amerikanaca: njihova duhovnost, religioznost, politichka opredjeljenja, odnos prema tradiciji i nepisanim zakonima etike itd. Ukratko stav prema svim bitnim fenomenima zhivota i smrti. Na prvi pogled Amerikanci bi trebalo da budu podijeljeni na desetine razlichitih, pochesto i nepomirljivih idejnih grupa. Jer vuku korjene gotovo iz svih drzhava svijeta. Jer su zastupljene sve rase, etnichke i nacionalne grupacije, sve religije i sekte. Jer se slojevito redaju sve poznate materijalne grupe – od superbogatasha preko pristojnih bogatasha, dobro stojec'eg srednjeg sloja, osrednjeg srednjeg sloja, onih koji zhive pristojno, onih na granici sigurnosti i nesigurnosti, od prvog do prvog svakog mjeseca., pa i oko 30 miliona siromashnih. Ipak se taj ”nemoguc'i” mozaik razlika polarizuje na dvije gotovo jednake polovine, slichnih opredjeljenja i stremljenja, shto su itekako slikovito pokazali protekli izbori.

Stevan Markush: Ilustracija

Stevan Markush: Ilustracija

Jedan dio americhkog drushtva, onih koji su skloni demokratima, zabrinut je chinjenicom o ”strashnoj podjeli” americhkih gradjana na dvije duhovno suprotstavljene polovine. Pogotovo shto je jezichak na vagi pretegnuo na stranu tvrdje, konzervativne polovine, koja propovijeda stroge moralne norme oslonjene na religiozne kanone i dogme.

Predmet posebnih rasprava bio je nalaz, izvuchen iz rezultata postizbornih anketa, kako je ”faktor morala” bio taj koji je dodao odluchujuc'e utege na tas republikanaca koji se kite tradicionalizmom i cementiranom etikom. U komentarima pljushte pitanje: kako to da su obichni gradjani, oni dominirajuc'i srednji socijalni slojevi, uhvatili na mamac morala? Zar im je ta u sushtini nikad dokraja definisana duhovna kategorija sa primjesom metafizike vazhnija od socijalnog i zdravstvenog osiguranja, od moguc'nosti zaposhljavanja, od visina nadnica, od obezbjedjenja jeftinih ili besplatnih lijekova za seniora, od stajanja ukraj ratu u Iraku koji odnosi i novce i zhivote, od naglo povec'anog drzhavnog financijskog deficita, od slobode zhena da odaberu da li c'e izvrshiti ili nec'e abortus, od poshtivanja prirodnih prava lezbejki i homoseksualaca da sklapaju zakonske brakove, jer ma koliko se ta zajednica smatra neprirodnom i nastranom, ipak je upravo priroda stvorila i jedne i druge?

Rachun pokazuje da su birachi dali prednost tom vazdushastom moralnom i duhovnom faktoru, jer je Bushova koncepcija ugrabila 3,5 miliona vishe glasova nego Kerijeva, liberalna i barem na rijechima okrenuta ”malom chovjeku” te velike i snazhne Amerike. To je bio razlog da engleski list ”Daily Mirror” objavi tekst pod krupnim naslovom: ”Kako mogu toliki milioni Amerikanaca biti ludi!?”

Ali tu se, na prvi pogled, nema vishe nishta ni dodati, ni oduzeti. Jer demokratski proces zakonito diktira finale koje glasi: na vlast dolazi onaj ko pobijedi vec'inom, ma kako ona bila mala ili velika!

Ali tu pochinju prvi nesporazumi. Jer veliki broj komentatora rezultata izbora istiche kako je moralni faktor samo prividno bio odluchujuc'i. Jer etiku je kao faktor opredjeljenja za Busha istaklo samo 20 odsto anketiranih. Istina ostale rubrike kao shto su borba protiv terorizma, sigurnost SAD, socijalni, ekonomski i obrazovni problemi, dobili su manji procenat glasova anketiranih. Pa je 20 odsto suvishe mala tezhina da bi bila presudna u tako vazhnoj stvari kao shto su predsjednichki izbori. Pa je dublja analiza ”krvne slike” americhkog drushtva, raspolozhenja i opredjeljenja gradjana, pokazala da je moral bio sporedni faktor. Koji je ipak postao odluchujuc'i samo zahvaljujuc'i trapavosti i povrshnosti Demokratske stranke! Jer kada su tegovi na velikoj klackalici gotovo izjednacheni, chak i jedan dekagram odigra presudnu ulogu!

U toku razgovora za jednim ”okruglim stolom” predstavnika raznih vjera i nauchnih radnika u oblasti morala, jedan uchesnik je rekao kako je i Keri mogao imati svoj ”moralni adut” van sfere religioznog konzervatizma. Zashto nije upakovao neka najaktuelnija pitanja i probleme i Amerike i cijelog svijeta u ”moralni paket”? Jer i zaposhljavanje, i obrazovanje, i siromashtvo, i glad, i sida odnosno ejds, i rat i mir, i polozhaj Crnaca u SAD – itekako su fenomeni moralne prirode. Keri je mogao tu svoju formulu suprotstaviti tvrdom i pasioniranom Bushovom religiozno – krishc'anskom moralu i pridobiti onaj majushnu uteg za svoju stranu izborne vage!

Haljina boje ”trule vishnje”

Postoji uvrijezheno mishljenje da su programi i politichki koncepti republikanaca i demokrata toliko slichni da se u biti nishta ne mijenja bez obzira da li prevagu odnesi jedna ili druga stranka. Ima u tome mnogo istine, ako se ispusti iz vida da u americhkom drushtvu vec' stoljec'ima vazhnu ulogu igraju ”nijanse”. A kod nijansi sve izgleda isto, a ipak nishta nije isto. Kao kod zhene koja je trazhila haljinu boje ”trule vishnje”, a vi joj kupite za rodjendan crvenu, pa se ona uzjoguni i pobuni.

Uzmimo primjer zajednica lezbejki i homoseksualaca. Vec' duzhe vodi se bitka oko pitanja: da li ozakoniti ili ne njihove brachne zajednice. Liberalniji krugovi su za to da se zakonske odluke prepuste svakoj od 50 drzhava a ne da se zabranjuju Ustavom Federacije. Konzervativci koji se drzhe religioznih normi i dogmi trazhe da se ustavnim amandmanom zabrane takvi brakovi, koji su – kako kazhu – i po Bozhijim zakonima i po ljudskom poimanju moralni jeres. Trec'i su da sama kolotechina zhivota, spontano, odredi da li c'e se takve zajednice podvesti pod zakon ili ne. Keri nije za ozakonjenje tih brakova, ali je protiv amandmana koji bi ih zabranio. Jeste da se na prvi pogled radi o nijansama. Ali to pitanje postaje od znachaja ”biti ili ne biti” kad se problem svede na ravan religije, chiji kanoni zabranjuju ubijanja ljudi, makar josh bili tek u majchinoj utrobi. Isto je i sa abortusima. Da li ih uopshte dozvoliti u bilo kojoj varijanti ili samo onda ako se sudbinski radi o zhivotu zhene? Republikanci, medjutim, trazhe amandman koji bi zabranio abortuse, dok demokrate i Keri nisu za takvo pravno rjeshenje, premda nisu ni za potpunu slobodu abortusa. I tu je naizgled samo rijech o nijansama. Sve dok se ne chuje prijedlog kako bi za ljekare, koji se bave abortusima, trebalo predvidjeti i smrtnu kaznu. Jer oni, kazhu pasionirani konzervativci, chine masovne zlochine, maltene genocid, ubijajuc'i mnoshtvo ljudi u zametku!

Keri je takodje glasao za senatsku rezoluciju koja ovlashc'uje Busha da napadne Sadama. Naknadno je stalno isticao kako se pri tome morala pridobiti svjetska zajednica okupljena unutar UN, a ne ic'i sam grlom u jagode i svadjati se sa tradicionalnim saveznicima. Keri je takodje za rat u Iraku do pobjede Saveznika odnosno SAD, ali bi ga, veli, vodio efikasnije i sa manje novaca i zhrtava. Keri je takodje za smanjenje poreza, ali ne za Bushovu varijantu koja vrac'a dolare po jednakom arshinu i za prebogate, i za bogate, i za one iz srednjeg sloja, pa jedni dobiju par milijardi a drugi samo par hiljada ili par stotina dolara! Itd, itd. Keri bi radio sve shto i Bush, ali malo drukchije i liberalnije. To drukchije je, u stvari, zbir serije nijansi, koji u konachnom rezultatu ipak daje povelike razlike.

Zrno po zrno – pobjeda!

Ipak svijet, prvenstveno javnost razvijenih zemalja Evrope, chudom se chude nad chinjenicom da je danas u supermodernoj, tehnichko-tehnoloshki najrazvijenijoj zemlji svijeta, gdje bi po prirodi stvari trebalo da prevladava gradjanski liberalizam i duhovna elastichnost, pobijedio ruralni dio stanovnishtva. Jer gotovo sve razvijenije drzhave na obalama Pacifika i Atlantika kao i stanovnishtvo svih vishemilionskih gradova, ostali su ”plave” boje, to jeste u vec'ini glasali za demokrate. Ostale manje razvijene drzhave srednje i juzhne Amerike pojachale su simbolichnu republikansku ”crvenu” boju, ponajvishe zbog faktora ochuvanja moralnosti za koju se Bush, oslonjen na religiju, zdushno i ”pasionirano konzervativno” zalazhe. Bilo kako bilo to je tvrdi fakat koji ostaje da traje. Sudarena sa svjetskim terorizmom koji joj prijeti bioloshkom egzistencijom, suochena sa opadanjem drushtvene etike u cjelini, uz stalno prisutnu narkomaniju, maloljetnichku delikvenciju, serije krvavih ubistava, seksualnu neobuzdanost maloljetnika i slichno, ta tradicionalistichka Amerika se u vec'ini ”vrac'a” vremenom ustolichenim i pochesto okamenjenim moralnim vrijednostima, za koje se najcheshc'e misli da koche slobodniji progres i nesputane uzlete ljudskog duha.

No, uz sve te objektivne faktore, postoje i druge ”nijanse” koje su omoguc'ile prevlast republikanaca, ne samo na samom vrhu administracije,vec' u donjem i gornjem domu Senata gdje je povec'an njihov broj u odnosu na demokrate, pa sad imaju potpunu prevlast. A to c'e se dalje odraziti na sve vazhne pozicije u drzhavnoj upravi, prvenstveno u Vrhovnom sudu SAD gdje c'e, kako se ochekuje, pod uticajem republikanaca preovladati sudije konzervativnih nazora, pa c'e i zakonodavstvo krenuti desnim, konzervativnijim stazama.

Treba, medjutim, priznati da je republikansko krilo vodilo predizbornu kampanju smishljenije, odredjenije i analitichkije od demokrata. Prema novinskim komentarima razradjena je strategija preotimanja biracha naklonjenih demokratskoj stranci. Zhena, Crnaca, Hispanoamerikanaca (imigranata iz Juzhne Amerike). Takodje su od strane republikanskih izbornih timova markirane drzhave u kojim je demokratska vec'ina neznatna, radi njihovog osvajanja. Nije sluchajno da je Bush preko 40 puta posjetio Ajovu (: Iowa) da bi odrzhao predizborne govore. Kako je poznato elektronski poeni Ajove bili su presudni da Bush dobije bitku. Ekipe republikanaca obilazile su stanove potencijalnih glasacha koji nisu imali namjeru da izadju na izbore i odvozili ih na izborne punktove. Iako Crnci tradicionalno glasaju 90 odsto u korist demokrata, ovog puta je Bushova strana preotela suparniku 10 posto tih glasova, jer Crnci su zhestoki protivnici abortusa i brakova lezbejki i homoseksualaca. Iako su zhene u znatnoj vec'ini 2000. godine glasale za Al Gora, ovog puta bile su u vec'em procentu za Busha. I poprilichan broj novih, mladih biracha izjasnio se za republikance.

U konachnom zbiru tih malih vishkova biracha iz pojedinih etnichkih i rasnih grupa, tih ”nijansi”, pretegnuo je mali uteg od 3,5 miliona na Bushevom tasu izborne vage. Jer Kerijeva demokratska stranka, a ni on sam, nisu dokraja zaokruzhili pobjednichku izbornu strategiju. Bush je to uchinio i stalno ponavljao: poshtivanje moralnih vrijednosti i primat religije, jaka odbrana domac'eg terena, moderna armija sposobna da goni i pobjedjuje neprijatelja u svim dijelovima svijeta, sposobna vrhovna komanda! Demokrate su ispustile iz vida neke naoko nevazhne nijanse, chiji je koloritni kolazh ojachao ”crvenu” boju republikanskog znamenja i omoguc'io da Bush josh chetiri godine ostane na prijestolju najjache zemlje svijeta.

Josh c'e se dugo raspredati zashto je i kako vec'ina Amerikanaca zagazila u vode konzervatizma i krutih moralnih normi za koje se chini da su anahrone u savremenim drushtvima. Pored iznesenih faktora treba duboko zac'i u dushu vec'ine Amerikanaca, prochitati je, i dati odgovor, shto je vrlo slozhen posao.

Izborni rezultati, medjutim, ilustruju realno stanje duhova i odnosa snaga u americhkom slojevitom drushtvu danas. Amerika je, to je tvrdi fakat, ”pocrvenjela”, obojena debljim slojem republikanskog kolorita. Za Evropljane to je kolorit srama, za pretezhan broj Amerikanaca znamenje pravog izbora.

Prema tome Bushov koncept vladanja i ponashanja, kao vrha republikanske politichke i ideoloshke piramide – to je ta vec'inska, pobjednichka Amerika.

I tachka!

(nastavak u sljedec'em broju)

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Senaid Buljubashic': Predio [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-05-20

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden