|
Dopustite,
samo josh malo da vas volim.
U spomen na lijepu proshlost da pruzhim vam ruku,
pa, da krenemo,
mirni alejom sjec'anja.
Josh sasvim, sasvim malo,
ja bih
k’o kap krvi il’ vina
da vas zabolim…
Ovu igru prepustimo vjetru.
Prepoznah korak, i rijech shto u zbijegu nesta…
jatak je noc'…
Vashi prsti neshto govore – Kazhite:
hoc'e li iko ikad tako, hoc'e li iko toliko
s vama da otkrije?
Korake
ljubih vashe k’o
sliku majke,
sad: strast i bol na smrt se bore…
pamtim; krv vrishti k’o more –
htio sam s krvlju uc'i u vashe komore…
plakati
Mjesec
na rubu planine c'uti i skriva lice.
Popijmo josh malo ovog modrog vina i sidjimo.
Prazan je grad.
Oprane ulice.
|