|
Nakon toga
Od ribe ostaše koščice.
Vazdušni međuprostori,
u kojima veterani revolucije
sa dodatkom se naseljavaju
i željama
zeleni kupus od juče uzgajaju.
Trgovci.
Ko trbušne radnje pune rješenja nudi,
pjeva sada praznoći,
dok moda ne postanu.
Mnogi nose sada štedljivo srezane mantilčiće,
kojima rukavi, dugmad i džepovi nedostaju.
Niko ne želi biti prošlost.
Šta sada igramo?
Jedan zadatak radimo.
Dopuštamo da nas premjeste.
U koji vijek?
Jednu pletenicu nositi i pred publikom se smjeti ošišati.
Ili kod narodnih seoba nazad se vratiti,
s bolesnom nogom i uskoro nakon toga naseljen biti.
Kada smo počeli, mislili smo: najprije započeti.
To nije bilo tako zamišljeno.
U stvari mi smo voljeli ono a ne ono.
Ali to ne dođe.
Ovo dođe.
To nismo mogli znati.
Toga nema.
To leži iza nas.
Šta u bla-bla-mjehuriću stoji.
Prigovori iza igrališta.
Zašto ovo a ne ono?
Nakon toga se promijeni moda.
Jedan proces učenja u čistom posmatranju
počeo je.
Mi živimo bez zahtjeva.
U ukrašavanju zasječen ostati.
Sve dok se balega puši,
novo je pismo na kamenu.
Kasnije će proći ovuda sakupljači.
Mala i duža vriska je iščitana.
Na primjer ova: ne nikada ne!
Poslije toga posta namještaj lud.
Ova ideja, tako strma
i još uvijek neosvojiva,
mami penjače planina iz cijelog svijeta.
Ljeto za ljetom gube se tako u visine.
Krivnju nose gledaoci
sa svojim: Previsoko, Prestrmo.
Ta udaljenost kestenova.
Ili moj prst preko usko vezane žičane petlje.
Ovdje sam nekoliko puta trčao.
Ovdje sam se prestigao.
Zašto oni govore uvijek o sreći.
Radostan sam, kada pada drvo.
A u istom razmaku stoje prazni kestenovi.
Već u Prije toga počelo je ono Nakon toga.
Izgledalo je onako dobro pripremljeno
i približavalo se oprezno u čvrstini.
A, dok smo rekli sad, ležali su zahtjevi
za premještaj ovog Sad naprijed.
(Kasnije se na nekom trećem mjestu
kako rekoše u dijelovima održalo.)
Nakon toga su se druge stvari i činjenice fotografisale.
Te štete hodnika su se kasnije izračunale.
Nakon toga smo premješteni
i tražimo viceve od ranije.
Nakon toga su dolazili računi kući.
Naši dugovi nas nikada ne zaboravljaju.
Prevela: Bisera Suljić-Boškailo
|