|
Mediteran u kome se strasno zhivi iskrsava u svoj svojoj raskoshnosti dok luk Mosta zarobljava njegovu charoliju. Vladovic'ev sanjarski gotovo melanholichni mentalitet postaje generator poetichnih snova iz kojih se radjaju slike Mosta u svim godishnjim dobima. Bogatstvo razlichitih rakursa iz kojih se njegovo oko usredsredjuje na Stari most nastaje iz zhelje da se pronikne u njegovu unutrashnju ljepotu. Prozrachna vedrina emanirana sa ovih platana ukazuje na slikara koji je zarobljen savrshenim chovjekovim djelom – Mostom kao simbolom zhelje da se poleti u neistrazhene prostore i premosti neosvojivo. Vladovic'eva energija ima eruptivnu snagu jednaku u radovima vec'ih kao i manjih formata shto je primjetno poshto se i na njima iskazuje snazhan gest i silovitost izljeva njegovih strasti.
Koncentrisanje na motiv Starog mosta nije sluchajno, ono je prije svega proisteklo iz potrebe da se otkrije njegova tajnovitost ali i da se dushi obezbijedi radost zbog povratka mosta u bic'e iz kojega je istrgnuto. Znalachki kontrastiranjem tonova on uspijeva oslikati atmosferu oko Mostara i prenijeti aromu juzhnog podneblja gdje sve vrije od zhivotnosti i strasnog zanosa. Slike su nastale u stanju ekskluziviteta emocija i one se tako dozhivljavaju. Vladovic' nam podastire radove koji se obistinjuju iznutra. Naime, s druge strane zbilje razvija se svjetlost chiji je izvor sam autor, i ona je, dakle, smjeshtena u njegovoj nutrini. U eksploziji vanjske realne svjetlosti koja nosi karakter objektivne istine i unutrashnje svjetlosti nastao je ovaj ciklus u chijem fokusu je simbol Mostara.
|