Izbaciti posteljinu na proljetno sunce,
komad telec'eg mesa staviti da izvuche
modricu oko oka,
izvaditi konce iz zashivene rane,
oprati prenoc'eni sapun.

Staviti poklopac na lonac,
pomoliti se tudjem Bogu,
staviti zimske chizme u frizhider,
izvuc'i isusovke iz srca jastuka,
jakim magnetom pokupiti letec'e igle
iz djechijih krevetaca.

Kao da sam ti oca ubio, jer sam se prekrstio,
kao da blatna vodurina ne teche u
shahtove nagete ulice Ivana Karamazova,
pomjerili smo chasovnike unazad, radi
kasnog lijeganja i ranog ustajanja.

Ovu bi vodu trebalo okupati.
Shto me tako gledash, kao Leonardo
u mrlju na zidu?

U Sarajevu, 1.3.2004.