Rušenjem Starog mosta
srušio se naš svijet
tkan od bjeline svjetlosti
mjesečine
od boja stijena, neba
Svijet od mirisa avlija...

Jezivi tutanj
i blagi drhtaj
tvoga malenoga tijela u snu
ratnom snu
I... tu je kraj.
Bio jednom jedan grad
kolijevka mostova
voda što milujući zapljuskuje obale

Bili koraci, šapati
tajne, poljupci
Samo je još rijeka ostala
I krik
Samotni krik galeba
u tami
i pustinja u našim prsima
što zjapi

Otvaram prozor
dok mrak me opsjeda
i ledeni zrak
na skamenjenim usnama zaustavljam
stih

Gledam te
Ti i ja smo
Jedini most
Koji još postoji