Poljska zastava

Mnoga treshanja iz ove krvi
c'e u jasnijem negodovanju biti
krevet ka crvenom pristupu ubijedjenosti

Prvi mraz broji cvekle, slijepa jezerca,
krompirska vatra preko horizonta,
i mushkarci pola u dimu umotani.

Dani se skrac'uju, jabuke na ormaru,
sloboda zaledjena, sada gori u pec'i,
kuha djeci puru i boji kosti u crveno.

U snijegu marama s glave na svechanosti,
srce Pilsudskog, konjsko peto kopito,
udara o jasle, sve dok starjeshina ne dodje.

Zastava krvari nevidjeno
tako dodje zima, hoc'e korak
iza vukova Varshavu nac'i.

Visoki vodostaj

Mi ochekujemo kishu,
iako smo se na to navikli,
da iza zavjesa stojimo, nevidjeni bivamo.
Kashika je cjedilo postala, niko se ne usudjuje vishe
da ispruzhi ruku.
Mnogo shta pliva sada po ulicama,
shto smo dok je bilo sushno vrijeme pazhljivo skrivali.
Kako je bilo panichno vidjeti komshijine upotrebljene krevete.
Chesto stojimo ispred mjerila vodostaja
i usporedjujemo nashe brige kao satove.
Poneshto se da regulisati.
Ali kada chashe preliju, i ta naslijedjena mjera se napuni,
morat c'emo moliti.
Podrum je pod vodom, mi smo sanduke
iznijeli

i ispisujemo sadrzhaj sa listama.
Josh nishta nije izgubljeno. –
Jer voda zasigurno uskoro opada,
mi pochinjemo suncobrane da shijemo.
Bic'e jako teshko, ponovo preko mjesta ic'i
vidljivo, sa olovno teshkim sjenama.
Nedostajat c'e nam na pochetku zavjesa
i chesto c'emo u podrume silaziti,
da bi posmatrali onu crtu,
koju nam je voda ostavila.

Prevela: Bisera Suljic'-Boshkailo