|
Nesloga
Potrajat će dok ptica zajedništva
Napusti gnijezdo ovo
Svijeno nemirima i razdorom;
Sada još uvijek što leluja
Na uzburkanim talasima
Nesloge.
Slomljeno zrcalo u stotinu hiljada
Vodenih kapljica, puni mjesec
Rastire na sve četiri strane
U beskraj pučine.
Slomljeni, ranjeni uštap
Što zaljubljen tumara
Hiljada vrhova i nizija
Neprisutan i rastresen
Traga za obzorjima
Obasjanih mjesečinom.
Uspinjanje II
Dok mjesečina uštapa u miru
Obasjava vrh planine,
Vidjeli, o srce, kako smiraj
Sna i gaja naruši
Pokret tigra kroz tišinu?
Iz gaja do litice
Bez straha, odlučno je prošao
Sa litice vrletne, puta krivudavog
Punog zmija, trnja i kamenja
Posljednje teške korake
Ostavlja iza sebe, na putu ka
Mjesecu blistavom i Svjedoku odanom.
Taj ašik predani, kako odvažno
Ispisa stranice ljubavnog puta
Iskušenja prepunog.
Stazama opasnim u mrkloj noći
Prošao je, rekao bih, poput meteora hitrog,
Sa sobom, bez sebe
Bez pomisli i na najbližeg svoga!
S perzijskog preveo: Ahmed Zildžić
|