|
Koliko god besmisleno da jeste
Duzhan si chekati Godoa
Sve dok u tebi je
Mala, manja i josh manja,
I josh manja sehara pjesme.
Ona pokazuje
Na kom jeziku vodish ljubav,
Ulijevash nadu u kuli od slonovache,
Zbrajash prolaznost i vjechnost,
Ushivash napukle shavove srca,
Smishljash izgubljenog sebe.
Sjeti se igre truhle kobile
I mjesta gubljenja nevinosti,
Nestashni djechache.
Sva tvoja mjesta
Sa znakovima predaka na putu
Ostala su prazna.
Zato, krivuljom postmoderne
U prazninu ucrtaj
Brodolom prognanika,
Kushnje beskuc'nika.
Ne zaboravi u mapi ni one
Chiji je hobi zlochin
Ni plodove njihovog hobija:
Chovjeka-kukca,
Chovjeka-sjenku,
Chovjeka-kostura,
Chovjeka-fosila.
Pazhljiv budi prema dragoj.
Eksplodirat c'e tvoja njezhna
Kutija srca kad nacrtash dragu
Kako izlazi iz usamljenog dimnjaka
Srushene kuc'e
Nosec'i djelic'e tvoje tuge.
Pretpostavljash shta c'e se desiti
Tvojoj olovci s upaljenim srcem,
Iz koga jedno dijete progovara.
Znash li kuda c'e tvoja ruka otic'i
Nakon zavrshetka crtezha?
Mozhda shvatit c'esh da svejedno je,
Da isti pokret je ruke na licu,
Staklu i nebu, samo njeno mjesto
Ostaje prazno, a ti stic'i c'esh tamo
Gdje niko prije tebe.
|