|
Zaranjam ko ponornica
medju kancelarijski pribor
moje spavac'e sobe,
otvaram novi paket spajalica
i gledam sat na kompjuteru:
tri minute poslije ponoc'i,
radni dan je pocheo...
Trebam neshto zapisati,
zhuti mjesec na prozoru,
zeleno svijetlo monitora,
skoro pa semafor.
Za slobodan prolaz mislima?
Za pripremu prstima
na tastaturi?
Za zaustavljanje gluposti
koje se vrzmaju po glavi zhene
kada nije ni zabrinuta ni tuzhna?
|