|
Tematska shirina, jezgrovitost izraza i tanahni lirski tonovi, daju ovoj knjizi osebujni knjizhevni sharm i neprijepornu snagu i svrstavaju je u krug ponajboljih ostvarenja klasichnog pjesnishtva na nashim prostorima. Bakic' je tu vrlo blizak Shantic'u, C'atic'u, Kranjchevic'u i drugim nashim pjesnicima koji su zhivjeli i stvarali u proshlom stoljec'u. Treba kazati da je Djuro Bakic' njihov odlichan uchenik i sljedbenik i da s nevjerovatnom filigranskom lakoc'om plete rijechi u chiste leprshave stihove iz kojih izbijaju zhivopisni melodichni tonovi. Rima je za njega zanatski posao kojeg je svladao gotovo do savrshenstva. U prilog tome svjedoche pjesme Majci s ljubavlju, Na ochevom grobu, Velichanstvena pahuljica, Dileme, Nepoetsko doba, Utjeha, Rodne mi kuc'e vishe nema i druge. Snaga pjeva i lirske poruke Djure Bakic'a ponajbolje podcrtavaju stihovi iz pjesme pod naslovom Jache od sudbine:
- Tog kobnog trenutka sve je bilo kao
- Da su u sred pjesme ranili slavuja
- Da je otok srec'e na dno mora pao
- Da je rajske dvore raznijela oluja
Pjesme posvec'ene majci i ocu, te one koje nose posvete poznatim pjesnicima Aleksi Shantic'u, Maku Dizdaru, Sergeju Jesenjinu, Izetu Sarajlic'u i nekim drugim poznatim pjesnicima i umjetnicima duboko su prozhivljene i bude nostalgiju na proshla vremena u kojima su se poezija i umjetnost smatrali vrhunskim dostignuc'ima. Danas je sve drukchije i pjesnishtvo je kao i umjetnost pala na najnizhe grane. Ne chude nas zato paradoksi da se suvremeno pjesnishtvo odrzhava sjec'anjima na pjesnichke klasike kakvi su bili Shantic', Jesenjin, Dizdar i mnogi drugi. Zhive pjesnike, koji jednako dobro pishu kao i mnogi klasici i ispostavljaju nenaplac'ene rachune drzhavi i drushtvu za vrijedna knjizhevna djela, danas malo tko primjec'uje. Kada jednom napuste ovaj svijet, neke c'e od njih buduc'e generacije hvaliti i slaviti. Kao shto mi danas chinimo s pjesnicima kojih vishe nema medju zhivima, a chija djela nastavljaju zhivot svojih autora. I kao shto to chini Djuro Bakic' u pjesmi Rekvijem mostarskom poeti, koja je posvec'ena Aleksi Shantic'u:
- Kao shto si rahat shetao Mostarom
- I na onom svijetu pochivaj u miru
- Ovim rekvijemom odajem ti pomen
- I klanjam se tvome shtapu i sheshiru.
Bakic'eve ljubavne pjesme satkane su od istanchanih emocija, nade, zhelje i ishchekivanja da se na ljubavnom planu desi ono shto se nec'e desiti ochekivanim intenzitetom i stalnoshc'u. No, ako vrijeme ljubavi prolazi, vrijeme ljubavne pjesme ostaje sve dotle dokle chovjek zhivi. Osjec'a to pjesnik pa se tome vremenu oduzhuje sjajnim ljubavnim pjesmama kao shto su one s naslovima: Iznad svega, Definicija ljubavi i Nesavrsheno savrshenstvo.
Pjevanje o zhivotu i njegovim mijenama i prolaznostima, otkriva osebujnu pjesnichku ironiku, kakvu rijetko susrec'emo u nashoj novijoj poeziji. Tako c'e Bakic' u pjesmi Temeljnica zhivota, zapisati stihove:
- Da ova lakrdija nazvana zhivot
- Unatoch svemu shto duzhe potraje...
dok c'e se u pjesmi Utjeha nashaliti i gotovo narugati vlastitom zhivotu sljedec'im stihovima:
- Ne mozhemo sprijechiti shto je neminovno
- Shto ne znachi da se mirimo sa tim
- Stoga kazhem sebi da je zhivot govno
- I da nema smisla zhalili ta njim
Pjesnik pritom znade da ruganje vlastitom zhivotu osim smijeha ne mozhe izazvati nikakve druge posljedice. Jer, zhivot je u osnovi lijep dok se zdravo zhivi, a kada prodje, svejedno je kakva c'emo mu obiljezhja pridodati Zbog tematske razudjenosti, chiste lirske retorike, duboke emocionalne prozhivljenosti i nadasve visoke literarne vrijednosti, knjiga ”Slika bezimene ljubavi” vrijedan je doprinos bogac'enju bosanskohercegovachkog i hrvatskog pjesnishtva kojemu Djuro Bakic' po svojim ljudskim i pjesnichkim korijenima pripada.
|