|
Vesna Oborina je zavrshila Medicinski fakultet u Beogradu a u Sarajevu specijalizirala opshtu medicinu i odbranila magistarsku tezu. Do 1992. godine zhivjela je u rodnom Mostaru. Zaposlena je u podgorichkom Domu Zdravlja. Oborina je objavila i dvije zbirke poezije ”Rekvijem” i ”Nostalgija”. Chlan je Udruzhenja izvornih umjetnika Crne Gore i Udruzhenja haiku pjesnika Srbije i Crne Gore. Iza poetese senzibilnih osjec'anja, emotivnih podsticaja i bujne imaginacije su brojne kolektivne izlozhbe i lirski tokovi kojima daje vrijednost iskrenog dozhivljaja sa opshte ljudskom i univerzalnom porukom. Tako Vojka Vujinovic', novinar, biljezhi da je rijech o charobnici koja ukrshta poziv ljekara i zhelju da zakorachi u svijet slikarstva i poezije.
O likovnom stvaralashtvu, poeziji, rodnom gradu i mostovima koji spajaju ljude i prostore, Vesna Oborina kazhe:
Slikarstvom se bavim od 1992. godine. Pochelo je iz potrebe da prevazidjem sve ono shto mi se deshavalo i da dolaskom u Podgoricu odagnam tugu, jad, chemer, beznadje, uzhas i nemashtinu koju su uslovila ratna deshavanja. Bio je to nachin da pobjegnem od stvarnosti kako bi mashta i snovi zadrzhali makar djelic' onoga shto je postojalo dotada u zhivotu. Prvi radovi bili su vezani za moj Mostar i stari most koji sam pamtila ili vidjela na nekoj od sachuvanih fotografija. Slikarstvo je bilo utochishte u kojemu sam pronalazila mir i smisao zhivljenja. Druzhenje sa kichicom vrac'alo je i energiju nakon napornog profesionalnog angazhmana.
Kao chlan ”Slikarskog uranka” na radnim izletima shirom Crne Gore biljezhila sam, pored ostalog, i brojne sakralne objekte koji su potvrda proshlosti naroda ovoga kraja. Ta mistichna atmosfera i tishina u njima djeluju umirujuc'e. Sve se deshavalo spontano. Akvarel, moja slikarska opsesija iz djetinjstva, kao da je ostajao po strani sve dok unutrashnja snazhna osjec'anja nijesu prokuvala. Tada nastaju slike i poezija. Mostar je bio grad umjetnika, kao i Crna Gora. Shetnja Kujundzhilukom (starom charshijom) pogledi u radnjicama gdje su i prodavci stvarali u akvarelu, kao i prozrachne slike Afana de Rivere ostavile su traga. Zato sam u rodnom gradu prije dvije godine organizovala izlozhbu ”Mostovi ljubavi” na kojoj je centralno mjesto pripalo starom – mostarskom. Nije on bio samo most preko rijeke, nego mnogo vishe od toga: svjetlost rodnog grada, njegova ljepota i neponovljiva dusha koju ljudi nose sobom, umjetnost. Ova izlozhba u ”Mostu” simbolichna, iako tematski nije slichna, puno znachi. Ponovni susret sa prijateljima u Mostaru bic'e na praznik Vaskrsenja u galeriji ”C'orovic'”.
|