Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 165 (76 - nova serija)

Godina XXVIII avgust/kolovoz 2003.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Miljurko Vukadinović
SAVREMENA RUMUNSKA KNJIŽEVNOST
Pjesnička vidovitost Dumitru M. Jona

1.


Dumitru M. Jon (Dumitru M. Ion), rođen 1947., izuzetna ličnost poezije i kulture sa naših balkanskih prostora, predstavlja se ovom prilikom jednom od najboljih svojih pjesničkih knjiga. Decenijama već ovaj autor izuzetno vrijednog opusa premošćuje naše balkanske razlike i nesuglasice, a rumunskom čitateljstvu, u sjajnim prijevodima, približava savremenu književnost. Nakon Revolucije (1989.) izuzetno je aktivan i kao izdavač (izd. kuća ”Orient­Occident”) (Istok-Zapad) i kao organizator, uz ”Struške večeri”, najvećeg pjesničkog festivala u ovom dijelu Evrope ”Pjesničke noći u Kurtea de Arđeš” gdje svake godine okuplja stotinjak pjesničkih i prevodilačkih uglednika iz cijeloga svijeta. Sa suprugom
- pjesnikinjom Karolinom Ilikom (i ilirskim čudom od djeteta Lanom) jedinstven je slučaj književno-kulturnog angažmana u tzv. neujedinjenoj Evropi.


2.


Dumitru M. Jon autentični je pjesnik metafizičkog usmjerenja sa poeziji izgleda urođenom težnjom da etička pitanja zadrži u estetskim okvirima. Kod ovog pjesnika se očituje da kao svaki tragački pjesnik ”ne mora da vjeruje u Boga, ali mora da vjeruje u čovjeka”. Ironija i melanholija u Dumitruovim pjesmama ostvaruju rijetko uspješno sadejstvo. Približenost ironijskog dramskom još jedna je značajka njegova pjevanja. Između efemernog i slučajnog pjesnik se priklanja eteričnom koje je u krugu najširih religijsko-mitoloških interesovanja, uspijevajući da, uz izvjestan upliv patosa, ostvari osoben-lični i prepoznatljiv poetski izraz. Nije riječ o patosu koji će nas zaglušiti nacionalno-nacionalističkim iživjelom folklornom retorikom već je riječ o strogo kontrolisanom i znalački ”doziranom” uplivu koji poetskoj iskazanosti daje izvjesno usijanje emotivnog valera.

Nikola Papić: Kompozicija I
Nikola Papić: Kompozicija I

Mitološki uplivi ponekad su pojačani, pa se često dešava da je vizija skoro uvijek jača od same stvarnosti. Neposredan ispovjedni ton je prigušen ili suzbijen, ili sasvim izmješten u drugi plan. Otuda je prevashodno sredstvo ove poezije slika. Ona je uvijek direktno izložena metafizičkom (ili metaforičkom) ozarenju i jednom ličnom pečatu. Nije riječ o ličnom koje se ispomaže intimnim/ ispovjednim već onom koje posjeduje intelektualnu oštrinu i vidovitost. Strogost, svedenost poteza, eliptičnost izraza, gotovo izvjesna ukrućenost izraza.

Njegova je pjesma jedna razuđena poetska ukrštenica koja čitaocu sija i bez objašnjenja, a ovog pjesnika čini posve izdvojenim i osobenim u najživljim tokovima savremenog rumunskog pjesništva.
 
Dumitru M. Jon

8. SLIKA ANĐELA

1.
Divno li je stići kriomice
Pod hladnim bdijenjem zornjače
Pa da se poput kradljivca ušunjaš u odaju,
Da prisluškuješ
Himere vanjskog svijeta
Pa da uzdahneš sa olakšanjem
Ne imajući nikoga da te slijedi!

Voskom uši da zatisneš
I pod oklopom noći da baciš
U vazduh sef uobrazilja,
Da se iz njega prospu ka tebi
Rojevi gnjevnih riječi.

Sasvim da smetneš sa uma zašto si došao,
Da žurno klekneš,
Da ih iznova satjeraš u košnicu,
Da ih ukrotiš izmišljajući im
Vradžbine, bajalice, pjesme
Koje, iz straha da ne zaboraviš
Da ih prepišeš u vrućici
Na hartiji eksplozivom.
Skrhan umorom
Da sretan trneš
Na licu mjesta, nadomak dana!

2.
A ipak da se probudiš uplašen
I ubijeđen da je još neko
Sa tobom u odaji.
Tada ćeš spaziti anđela
Kako ti krotko čita rukopise,
Pa ćeš se odati ludačkim vriskom
I on će ti dobaciti pogled
Pun beskrajnog prijekora,
Prhnuvši kroz otvoren prozor.

A ti ćeš pojuriti za njim
I, zaronivši do lakata
U svjetlost danju,
Otuda ćeš izvaditi
Pozamašnu vreću para
Sa likom Božijim.

Zatim, kao kad bi
Posumnjao u njihovu moć,
Razbacivao bi ih lijevo-desno
Poput onih hartija plavom krvlju umrljanih
I da vidiš ne bi li zaboravio
Stravu koja te uvijek obuzima
Pred riječima.

3.
Da možeš za badava sebi da priuštiš
Nešto skupo kao sreća.
Ali da nipošto ne možeš trgovati
Nečim jeftinijim od klevetanja.
Svjestan da hraniš taj paradoks.

4.
Da bogatiji od Konstantina budeš
I kad ti je svijet još draži
Da pojmiš u magnovenju
Da ti Visoka Porta maramu šalje,
Jer si bio prinuđen da se povučeš u kulu
A tamo, pod prijetnjom smrti,
Bezlični su ti poručili da otkriješ
Gdje skrivaš peći
I druge alatke alhemijske.

Tek tada pojmićeš
Da poezija nikog ne ubija,
Ali riječi: da.
Da i to podneseš
Sedmostruki mača smijeh
Ne bi li spasio
Sliku anđela.

Prijevod: Miljurko Vukadinović

Iz knjige ”Jevanđelje po Jovanu metafori” objavljene u izdanju Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj, čiji je urednik Amir Brka.

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Zlatko Melcher: Motiv sa stećka

Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2003 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2003 HarisTucakovic, Sweden