Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 164 (75 - nova serija)

Godina XXVIII juli/srpanj 2003.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Marija Mihaliček
VRSTAN CRTAČKI OPUS
Uz izložbu Vlaha Bukovca


Umjetnička galerija u Dubrovniku i galerija ”Bukovac” u Cavtatu čuvaju veliki dio obimnog slikarskog opusa Vlaha Bukovca, jednog od najznačajnijih umjetnika hrvatskog modernog slikarstva na prelazu XIX u XX vijek. Djela ovog umjetnika čine koncepcijsku osnovu stalne postavke dubrovačke galerije, a dvije značajne izložbe koje su organizovane u istoj ustanovi, doprinijele su da se stvaralaštvo ovog umjetnika još bolje sagleda i još jednom vrednuje. Prva je velika retrospektivna izložba Vlaha Bukovca, organizovana u toku 2000. godine u Pragu, gdje je slikar proveo posljednje dane svog života, a zatim u Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Širokom Brijegu i na kraju u Dubrovniku. Ovom izložbom, autora Igora Zidica, Umjetnička galerija u Dubrovniku je obilježila 55. godina postojanja.

Vlaho Bukovac u pariškom ateljeu, 1955.
Vlaho Bukovac u pariškom ateljeu, 1955.

Drugom izložbom, posvećenoj Vlahi Bukovcu, prvi put se javnosti prezentira umjetnikov crtački opus. Eksponirana su 63 rada: crteža, skica i studija, uglavnom manjeg formata, koji čine zasebnu zbirku u fundusu Umjetničke galerije. Autor postavke i predgovora u katalogu je istoričar umjetnosti dr Antun Karaman, koji govoreći o crtežu uopšte, ističe: ”To što je crtež većinom primarni radni zapis ne znači njegovu devalvaciju. Naprotiv. Njegova široka upotreba upućuje na biblijske usporedbe pa parafrazirajući uvodnu biblijsku misao - u početku bijaše riječ – kada je riječ o likovnim umjetnostima, bez zadrške možemo kazati - u početku bijaše crtež.

Crtež je elemenat koji stoji u osnovi Bukovčevog stvaralaštva, elemenat čije je tajne i mogućnosti od najranije mladosti otkrivao. Još kao dijete, Bukovac je iscrtavao figuru sv. Vlaha, Ahilov stil i Periklov mač, zapisao je Marko Car u jednom tekstu o Bukovcu, objavljenom 1928. godine. Zaista impresivno djeluju likovni zapisi na požutjelom papiru, mnogi prvi put izloženi javnosti, preko kojih se može pratiti razvojni put ovog umjetnika kao crtača. Hronološki, najraniji radovi su prije 1877. kada otpočinje njegovo obrazovanje na Akademiji u Parizu, do onih nastalih 1921. godine, neposredno prije smrti. Već prvi radovi otkrivaju Bukovčev crtački talenat zahvaljujući kome je i bio primljen na Ecol des Beaux Art. Školski radovi su uglavnom studije aktova rađenih po gipsanim odlivima antičkih skulptura, koje odaju sigurnost i potpuno ovladavanje postulatima crtačke modelacije, gdje iluziju volumena postiže kontrastom crno-bijelog, svjetla i sjene. Ovi crteži su mu pribavili renome jednog od najboljih učenika profesora Cabanela, predstavnika pariskog akademizma i najdosljednijeg tradicionaliste, koji se odupirao novim, avangardnim idejama impresionista.
Vlaho Bukovac: Portret Mare Racić
Vlaho Bukovac: Portret Mare Racić, olovka/papir, 1900.

Najveći broj crteža, krokija, radnih skica i zabilješki koji se mogu vidjeti na ovoj izložbi, potvrda su Bukovčevog sistematskog rata, koji uključuje posmatranje, zapažanje i elaboriranje detalja, koji kao krajnji ishod imaju sliku. Te obimne predradnje sa razrađenim detaljima nižu se na crtežima, koje će rezultirati nekim od mnogobrojnih portreta, velikih grupnih kompozicija, aktova i pejzaža. Dakle, ovi Bukovčevi crteži su etapa u realizovanju njegove likovne zamisli. Studije u kojima su zabilježene varijacije sa detaljima glave, ruku, šake, prstiju ili analiza muškog i ženskog akta u raznim položajima, pokreti tijela i draperija, ponavljaju se sve dok se pronađe najbolje rješenje. Skice u kojima se traže zahtjevna kompoziciona rješenja za slike velikog formata, ali i intimni portreti i pejzaži, rađeni u jednom dahu.

Bukovac upotrebljava najčešće olovku, koja je najpogodnija zbog praktičnosti i mogućnosti koje ima u gradiranju svijetlo-tamnog i postizanju volumena oblika, ali koristi takođe i ugalj, obojenu kredu i tuš.

Ono što na ovoj izložbi nosi posebnu izražajnost i ima karakter autonomnog likovnog ostvarenja su portreti članova njegove porodice, prijatelja i savremenika i jedan autoportret. Bukovac je smatrao da je uspjeli portret vrhunac umijeća i da izraditi dobar portret ne znači samo dobro vidjet, već i razumjeti dušu onoga koga portretiše. Da je Bukovac dobar i vrstan portretist, potvrđuje i ova izložba crteža, skica i studija.

22. april, 2003.

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Salko M. Pezo: Neretva

Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2003 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2003 HarisTucakovic, Sweden