
Surov život. Strašna dob.
Smoždila me crna kob.
Ljut metak probudi drob.
Prebrzo legoh u grob.
Na proljeće niče glog.
Pored njega raste zob.
Vjetar njiše travki zglob.
Sunce gleda kao Bog.

2.3.2002.
SONET PETERAC

Stablo - pepeo.
Dim odleteo...
Crn kamen - biljeg.
Crn kamen - stijeg.
Krici se šire
pa se umire.
Padaju... Jezde...
Vječno... Zvijezde...
Krv ozvjezdana -
preljuta rana.
Misao rije...
Jest! I nije!
U okean
skrih
riječi za stih.

15.1.1999. |