Ivo Mijo Andrić
PRIČE O VJERNIM PRIJATELJIMA
Atif Kujundžić: "Priče o dječacima i
psima",
"Monos", Gračanica, 2000. godina |
Na ovom
svijetu kome smo darovani ljubavlju naših roditelja i voljom Svevišnjeg duha, postoje
mnogi mali svjetovi i svjetići koji žive i funkcioniraju po svojim zakonitostima.
Postoje tako svijet ljudi, svijet bilja, životinjski svijet itd. i t.sl. A unutar njih
opet mali vedri svjetovi i svjetići kao što su, recimo, svijet mačaka, svijet miševa,
svijet pasa, svijet šuma, svijet voćnjaka, pčelinji svijet, dječiji svijet...
E, o tim malim svjetovima koji su zapravo svjetovi
najmlađih, već desetak i više godina piše pjesme i priče poznati
bosanskohercego- vački književnik Atif Kujundžić. Iz njegovih misli i pera
nedavno su ovaj veliki svijet ugledale dvije knjige za najmlađe čitatelje. Prva s
naslovom ”Pjesme o pticama” i druga tek objavljena s naslovom ”Priče
o dječacima i psima”.
I dok je u prvoj pjesničkoj knjizi Kujundžić pisao o
živopisnom ptičijem svijetu, u drugoj knjizi on priča o dječacima i psima. Priča
istinite događaje i doživljaje s namjerom da nam kroz svijet dječaka približi svijet
njihovih ljubimaca - svijet kućnih pasa.
Svijet pasa zapravo je središnja Kujundžićeva tema, a svjet
dječaka nužan je pridodatak tradicionalnom leksičkom i zbiljnom izrazu ili sintagmi ”dječak
i pas”. |
Titomir Balić - Pejsaž |
Glavna ličnost Kujundžićeve pripovijesti je kućni ljubimac
njegove obitelji - mali pasić pekinezer Benni čiji je romansirani
životopis pisac prepričao izdvajajući najznačajnije događaje i dogodovštine iz
kratkog Bennijevog života. Benni je mali psić koji je
u stan Kujundžićevih došao kao rođendanski dar sina Željka.
Prvi mu je dan u obliku psa Campija za rata u Bosni
završio među lovcima jer u gradu nije bilo hrane za prehranu ljudi a nekmoli pasa. Zato
je drugi dar odabran mali pasić, kako ga pisac od milja zove, jer mali pas malo jede i
mala je briga. No, zato je velika radost i razbibriga. I baš zbog te činjenice Benni
je brzo postao pravim kućnim ljubimcem.
Njegovu pasiju naviku da burno dočekuje i ispraća goste osjetili su mnogi Kujundžićevi
prijatelji i susjedi. Osobito su to iskusile njihove čarape i nožni prsti koji su
omiljena igračka nestašnog Bennija.
Prateći Bennija od malog psića kroz razdoblje odrastanja i
prilagodbe na kućne uvjete življenja, Kujundžić nam otkriva
mnoge tajne iz pasijeg života koje su dragocjene ne samo za vlasnike pasa, već
i za druge ljude dobre volje koje psi zanimaju kao najbolji i najvjerniji čovjekovi
prijatelji. Ovo posebno zbog porazne činjenice da zbog krize prijateljstva među ljudima
naglo raste broj pasa u ljudskim domovima. Nije to, dakle, samo pomodarstvo već opora
ljudska zbilja proistekla iz potrebe da se imaju vjerni prijatelji pa makar oni bili i
psi.
No što je tu je. Atif Kujundžić je u pravo vrijeme shvatio da
treba više pisati o životinjskom svijetu, a da ljudski svijet treba prepustiti njima
samima. Neka se sami u njemu snalaze i brinu. Neka ga ruše i grade. Neka se ubijaju i
rađaju. Neka im je što bi rekla ona narodna ”Bog u pomoći”. Životinje su ona bića
koja djeca vole i koja zaokupljaju njihovu maštu i pažnju. Slično je i sa odraslima.
Da bi izbjegao monotonost pripovijedanja i proširio zanimanje za pse, Kujundžić
uz Bennija uvodi i neke druge pse koji su imali značajne uloge u
njegovoj mladosti i životu drugih ljudi. Tako su tu priče o malom Medi
i velikom bosanskom tornjaku Šargi, te o psu koji je pratio dječaka Nedžada
po bosanskohercegovačkim ratištima gdje je stradao od agresorske
granate. Kroz priče o psima pisac se prisjeća svoga djetinjstva i djetinjstva svoje
braće. Prisjeća se oca, majke i mnogih dragih ljudi. O svim likovima iz svojih priča
piše s toplinom ljubavlju. Naročito o psima. Drugi se likovi zbog toga ne trebaju
vrijeđati. Jer, svatko je jednom imao svoga psa. I svoga gospodara, razumije se.
Pišući o Benniju i njegovoj vrsti Atif Kujundžić je uknjižio literarno
djelo koje će posigurno naći svoje čitatelje i koje će, zbog specifične tematike i
načina njezina prezentiranja ostati trajnom vrijednošću književnosti za djecu. Iskreno
se nadamo ne samo u BiH, već i znatno šire. |
|
