VJERNOST

Ponekad bih vjernošću nazvala one nječi
Kojima je dozvoljeno umrijeti
U dostojanstvu trenutka koji ih je rodio.

RADUJUĆI SE DVOJBI

Tamo gdje se sva smirenja
Vežu u sreću misli,
Tamo se tek začinje
Najistinskiji i najodvažniji
Od vječno čežnjivih smislova,
Smisao nazvan tobom.

ZBIŠEKU

Ja, Mujezin, ne spavam, jer vrijeme ne stoji u mjestu mojih želja. 30.XI 1997.

Tako, zar treba da vičem ili šapćem?
Mijenjam se u radosnu noć tvoje vatre,
Polagano koračam, stopama tvoju odjeću gazim
I pjevam joj pjesmu o sebi ljubomornoj.
Ja sam Mujezin, ti potomak mojih snova,
Lagano kao tajanstveni san izlazi iz mene zarobljeno čudenje,
To sunce ne izlazi, pred tobom ponovo plamti.
Da! Da bi mi lice planulo, treba pozvati savjest.
Ja, Mujezin - ja bodež svjetlosti.
Oblačim u plamenu nagost,
Moja oštrica je Božje oko,
Svjestan svoje nagosti, glasom želim ispuniti užitak
A od tvoje nagosti svog neprijatelja da stvorim.
Ni tebi ni meni Mujezin ne pjeva svoju pjesmu
Pročitaj iz nje vjetroviti glas nespokojnog neba.

S poljskog: Čedo Kisić