Kad imaš ljeto a nemaš san
Kad se odvajaš od ljuske što boli
Kad te razumiju toliko da šute
Kad dvojiš jesi li dovoljno jasan

Kad ideš tamo gdje su praznine
Kad ne raspoznaješ dubinu zvona
Kad tražiš misao koja te čita
Kad ne osjećaš prijetnju blizine

Kad jutru kradeš bistrinu rose
Kad lomiš međe umjesto travki
Kad ne pristaješ na pomirenje
Kad te pijanog u nebo nose

Kad ti u očima čekanje zebe
Kad možeš ali kad to ne želiš
Kad se rastaješ od osjećaja
Kad sličiš na nekog poput sebe