o

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 122-123 (33-34 - nova serija)

Godina XXVI januar-februar/siječanj-veljača 2000.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Slovo urednikovo - Alija Kebo
LEPA BRENA U HODBINI

Odlazi i ... Devetstodevedesetideveta! Ne žalujem puno. Šta mi je donijela. Ništa. Tonu sekiracije.
Kada bi se, nekim čudom i slučajem ustali oni što su se borili i ginuli za cjelovitu, slobodnu, suverenu i Avnojsku Bosnu i Hercegovinu - kazali bi: zakopajte nas još dublje!
A neku veće zove moj dobar drugar iz Švedske. Odužio, raspričao se, gotovo raspjevao: kako mu je tamo fino i udobno, sve potaman, te dobro situiran, te stan od 120 kvadrata, centralno grijanje, sve na dugme, te kako mu je i sin, kada je navršio 20 godina dobio pravo na novi stan... Onda malko pošuti, pa će:
- Zavidiš li mi, Alek, što sam ja u Švedskoj, na što mu ja k'o iz topa uzvratlh: A, zavidiš li ti meni što sam ja u Mostaru... ne bi ti, bolan, ja dao ovih brda i Neretve za cijelu Švedsku! Slušalica je umukla...
Doduše, mogli smo i mi, danas, da budemo Švedska, da nije bilo prokletog rata i agresije. Da nije prolivena bošnjačka, hrvatska, srpska, albanska krv. Ali, vazda je tako bivalo u povijesti: da velike sile, topovima i tenkovima oru male zemlje, pusto im oranje.
Drugi naš čovjek iz dijaspore, srete me onomad u Fejićevoj ulici. Ja mu velim: Dobro došao, a on meni: Pa, ja nisam ni otišao odavde; jesam protjeran iz svog stana, iz svog grada, iz svoje zemlje, ali sam duhom, očima, mislima, snovima bio tu...
Baš kao što bijaše tu i Cojla Semiz koji iz Crne Gore javlja:
"...i ćuku mi u Mostaru pozdravi!"

Dzoja Ratkovic-Gavela - Ukrstena pera

Tako, u desetinama, stotinama pisama što stižu na adresu "Mosta" povlači se osjećanje zavičajnosti i patriotizma u najhumanijem i najelementarnijem smislu.
Prognanici i izbjeglice jadikuju kako su njihov voljeni Mostar htjeli da razmoste, da ga razgnijezde, da ga obeskuće, da ga obezljude, da ga potčine i raščine, ali nisu uspjeli.
Oni kažu da Mostarci, ma gdje bili - mostuju, pa i uvodničar hoće da vjeruje da će grad, iako ovako ogoljen, usitnjen, ali i razmnožen, razasut po meridijanima i bijelom dunjaluku sačuvati svoje autentične vrijednosti i istine, njegov vijekovima kultivisan duh tolerancije i dobrosusjedstva.
Hoće da im poruči da ostanu pravi Mostarci, Hercegovci, Bošnjaci, da ne zaborave porijeklo čovječnosti, da pamte svoje progonitelje, da vjeruju jedino u sebe, u pobjedu dobra nad zlom, svjetlosti nad mrakom.
Pa im i takva pisma odašilje - kao građanin svijeta, sa stalnim boravkom u HNK, tačnije u Bulevaru NR u Mostaru (u tuđem stanu), usto - lokalista, humanista i subaštinik kosmosa, po kojima se zove i njegova stranka, i partija, i koalicija, i njegova domovina.

A od događaja u posljednjoj godini 20. stoljeća - što su se zbili između dva broja "Mosta" - izdvojio bih dva:
U Zagrebu je preminuo Franjo Tuđman (lahka mu zemlja mirogojska!), predsjednik Republike Hrvatske i rušitelj Bosne i Hercegovine isto koliko i njegov pajdaš iz Karadorđeva Slobo Milošević s kojim je krojio okvir za etničko čišćenje naše zemlje, mnogo prije nego što je počeo vikend-rat u Sloveniji, 1991. godine.
Ali, i prije nego što je otišao u Kliniku "Dubrava" Tuđmana su ožalili u Mostaru, gdje su u jednoj gostionici na Rudniku, od nekog pića, četverica mladića, zapivali:
"Sveti oče, na onome svitu
Goni Vranu, dovedi nam Titu"...

I drugi je događaj iz mostarske "vale": U naselje Hodbina vratili se Bošnjaci i Srbi. Došla jedna muslimanka u svoju kuću, da obiđe svoje imanje i popriča sa sadašnjim stanarima. U tome, na bašči je ugledala i prepoznala svoju kravu, simentalku i povikala:
- Aaaa! vidi moje Brene, vidi moje cure! Potom je i šarulja, od milja nazvana Brena, prepoznala svoju gazdaricu i čitava dolina je odlijegala od njenog, kravljeg dozivanja:
... Mu-mu-mu-mu-mu-muuuu ... Sutradan, muž i žena, Hrvati su vezali kravu za uzicu i doveli je njenoj vlasnici.

Što ne mogu domaći ljudi, mogu domaće životinje.

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Meliha Sandzaktar - Suho cvijece

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2000 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2000
HarisTucakovic, Sweden
oo