Munib Delalic
UCITELJICA |
| |
Nisveti Krehic
Bila je moja prva uciteljica.
I sve ostalo je bilo drugo.
U sjecanju nosim zive joj oci
(grumencici ugljena, razgorena
zeravica!)
"Uskoro ce u kuci zavladati
mir" - govori
li to ona jos nama, svojoj djeci?
Mir ce nas prikupiti, kako
prsti skupe razbacanu njeznost
toplinu svoje zagubljene ruke.
Tek poslije naucih da njezin je
zaprav
nauk to vjezba disanja koju
valja slijediti, stalno.
"Uskoro ce postati
tiho..."
Skolu su nam, davno, s dobrom
kazu namjerom srusili i na njenom
mjestu bijelo podigli konaciste.
Da namjerik, bar nacas, odlozi
umornu
dusu. I prisjeti se, mozebit, dva
uzarena oka.
I glasa sto vodio nas je
talasavom dolinom,
cist i jednostavan kroza travu
sto zeleno
je rasla. Njegov necujni sum, od
zla nas
casa (znademo li to?) i sad
malkice cuva.
I na pravi put izvede.
OTAC
Pod kulom smo, oronulom.
Na uhodu se, zla namjernika
odavde motrilo
I kad je zvijezdom przilo,
i kad kisilo, ljutom burom vilo.
I isao je glas, s jedne
na drugu, ucetvoren, stook
Evo kamena na kojem, ko
djeca, sjedismo, cekajuc
ramazanski top da pukne.
I da se upale kandilji.
Kuce evo nase, u njoj vise
neg igdje sunce stanovase.
Al' avlija mi se sirom cinila,
a i put do mutvaka bio duzi.
Hm, nesto nije u redu,
zar u mahali nikog da nas
doceka!? |
|
 |
| |
LUKIC, VITOMIR
Jos talasa se, pod teskim
bremenom,
sad bescutna, hladna srma oko
glave
Svila?, stvar kojoj ne znam imena
Vjetar s nebesa crnu zastavu vije
pije
nam moscic: usplahirena, svjetina
cemu
to klice, cemu se smije.
Sve tamo dokle secanje seze, do
pozara
kojeg srce opisuje, kad zalupa, i
stane
- ponad trave kojom bivsi zivot
nice
Gledam oca drvo sveto, kako rize
("od jeze
koja se rastvarala") zivu
zasica ranu,
u vakufu, posrid cilca, ric vadim
vitu
- u knjizi propovidnikovoj -
zvizdam' osutu
Cudesna zemlja zaustavit se ne
mogu.
Nit u zvijezdu, samocinu treptavu
mrijescu
Iduc kod kumova, u primorje, u
koraku mu
otkrih zvuk sto istu postelju nam
sprema?,
zadnje svjetlo?, nauk da
"gore su carstva
dolje strah koji..." i tome
slicno
Otkad ode za nj nista ne cuh,
samo
katkad majka kaze: jedini moj
Boze svasta
pod kapom tvojom desit se moze
STARI PAZAR
U mom rodnom mjestu, na uzbrdici,
pored bivse poste, uz samu cestu
sto
na Grad vodi, smjestio se stari
pazar.
Boze, kakvi su tu ponedjeljci
bili!
I kako se zavidilo ocevoj mi
sestri
sto mogla je prva do svega doci
jer
je stanovala tik uz stari pazar!
A' niko tu, odavno, ne pazari
vise -
u sredistu mjesta izgradise
moderan
trzni centar. O kojem ja nista ne
znam reci.
ZVJEZDICE
Gle, stupa vojska nebeska
- Ne daj, vele, hrdji na se
Svaka nek ti je carska
Ni kalu nit zlici, ne daje se
I pozelim, mala ptico,
vedri trag, ciste pute
Al' otprhnes, repatico,
zavirim li, odvec u te |
|
|
