Slovo urednikovo -
Alija Kebo
OKUPATORI, DOBRO
DOSLI ! |
I pored tolikih
insistiranja da se Mostar podijeli, da se
omedje zemlja, voda i zrak, uprkos svim
podvalama i opstruiranju Federacije,
uvodnicar hoce da vjeruje da ce jednog,
skorog, lijepog dana zazivjeti mostarski
sokaci na istocnoj i zapadnoj strani,
opet ce zagrljeni ljubavnici saputati
stihove na (novom) Starom mostu, bice
setaca na Rondou i u Barama, zvonit ce
zvona s Pravoslavne i Katolicke crkve i,
istovremeno, oglasavati se mujezini s
Karadjozbegove i Dervis-pasine dzamije,
dok ce Neretva i Radobolja, u rano
proljece pjevati himnu suncu, covjeku i
kamenu.
Ni ljepsih snova, ni tuznije
stvarnosti...
Da li smo zaista svjesni sta se dogadja!
I dalje se otvoreno nasrce na sve sto je
mostarsko i bosanskohercegovacko, nasrce
se mucki i busijaski, nasrce se
necinjenicno i krivotvoracki, nasrce se
svim raspolozivim sredstvima iz inace
bogatog arsenala antibosniastva.
Dogadjaji korespondiraju s atmosferom iz
vremena pred Drugi svjetski rat sto se u
nas zvase NOB - kada su narodi pozivani
da se slozno odupru zajednickom
neprijatelju, njemackim i italijanskim
okupatorima i njihovim domacim slugama.
Samo, situacija je danas puno,
puno drukcija. Sad su "nasi
narodi", izmedju se, agresori i
okupatori, a stranci su - dobrotvori. |
 |
|
Sumorni stimung potiskuje
uvjerenje da ce se oni sto dijele
Mostar i ruse Bosnu i Hercegovinu
konacno urazumiti. Tu sumnju
pothranjuju i vijesti kojima nas
neprekidno obasipaju sredstva
masovnih komunikacija, tako da
vise od opomene treba shvatiti
poruke ispisane ispod fotosa
ratnih zlocinaca i plakata koji,
od onomad, na svakom koraku bodu
oci u zapadnom dijelu grada, a
kojima se hrvatski i srpski (!)
narod poziva da se odupru
okupatoru - medjunarodnim snagama
koje, za divno cudo, jos uvijek
na ovim prostorima prave red.
I dok jedni ispisuju parole,
drugi se od njih, kobajagi,
ogradjuju, ali nije niko toliko
naivan da ne shvati da su ove
ujdurme ponajprije usmjerene
protiv Bosne i Hercegovine,
protiv Mostara. |
|
Bosna ti je i Hercegovina kao neka
zaduzbina-catrnja pored puta iz koje svak
zahvata vodu koliko mu treba, koja je
svacija kad se sluzi njenom vodom, i -
nicija kad oko catrnje treba raditi,
cuvati je, graditi i dogradjivati -
komentarise nedavno jedan
"spomenicar" iz NOB.
- Be-Ha je valjda jedina zemlja ove nam
planete koja uziva bolji ugled u svijetu,
nego li kod kuce - dodaje drugi.
Od davnina, ovom su zemljom vrsljali
osvajaci svih fela i boja i donosili joj
strah i siromastvo, bolesti i progonstvo.
"Ni zrna zita neprijatelju"...
"ni pedalj zemlje dusmaninu" -
bile su nekada parole s kojima su hiljade
i hiljade nasih djedova i oceva, brace i
sestara spasavali ljetinu od okupatora,
hranili narod i vojsku, branili zemlju od
nacista, ustasa i cetnika.
Ove je zime gotovo obrnuto. Sada nas
"tudjini" brane i hrane,
obnavljuju sela i gradove, otvaraju skole
i vrtice, grade puteve i mostove, bolnice
i domove, docekuju povratnike i
beskucnike...
Uporedo s njihovom plemenitom misijom, sa
svih strana pljuste tricarije koje
clanici UN Bosni i Hercegovini osporavaju
suverenitet i njenu gotovo
hiljadugodisnju drzavnost i samobitnost.
U tom vasaristu bez konca i kraja, kao da
nema, izlaza. Poslije Dejtona i prvih
poratnih izbora, kao i poslije Madrida,
narod se bijase obrahatio, misleci da je
sunovrat prevazidjen. Jeste, casno je i
posteno zalagati se za cjelovitu i
medjunarodno priznatu Bosnu i
Hercegovinu, ali je neuputno posto-poto
zadrzavati u njoj one koji joj nikada,
srcem i dusom, nisu pripadali, ili su joj
pripadali onoliko koliko im je trebalo da
je poharaju i ogole.
Tako se, patnica i jadnica, ponovo nasla
na jednom zaista istorijskom razmedju, pa
se iz decenije koja istice, na kraju
milenija, moze dosta nauciti, prije svega
da razdvojeni, razdruzeni i krvlju
sopstvenom poprskani, necemo trebati
nikome, bicemo pregolem teret i sebi,
istoriji i buducnosti, a u rodjenoj
zemlji, makar s dva entiteta mogli bismo
- da hocemo i umijemo - zivjeti i
suverenije i demokratskije i slobodnije i
bezbjednije.
Ipak, ostace i opstaje zemlja Bosna i
Hercegovina. Njeni zakleti neprijatelji
neka idu u pivsku flasu!
Ona je domovina onih koji je vole. I
pored svih zala i ponizenja koja su joj
ucinili, i cine, sve "dobre
bosnjane", Bosance i Hercegovce
poziva u svoje okrilje, da se nada
pronadje, da se zivot osmisli, ma koliko
tezak bio. Poziva i Srbe iz Republike
Srpske i Hrvate i tzv.
"Herceg-Bosne", ali bez
teritorijalnih apetita s njihove strane i
- "bez svakoga zloga primisla",
sto bi rekao ban Kulin.
I Evropa i Amerika se za to zalazu. Da,
uz sve razlicitosti, pod ovim nebom
budemo jedan svijet, ili jedan -
kontejner.
Nema druge. Mora se zivjeti
zajedno - alternativa je:
zaje(ba)no.
Dobro dosli, okupatori! |
|
