o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 110-111 (21-22 - nova serija)

Godina XXV januar-sijecanj/februar-veljaca 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Ismet Cumurija
POSLJEDNJE ESNAFLIJE MOSTARA

ZAHVALNICA POSTHUMNO

Jedan od kazivaca sa kojim sam volio dosta pricati o starinama grada Mostara, te o njegovim ljudima upravo kada privodim kraju pisanje ove knjige otisao je sa zive mostarske scene. On mi je dosta pricao o porijeklu porodica Cumurija i dopunio mi pricu o jednom od posljednjih opancara Mostara pa i Hercegovine Jakobu Altarcu - Jaki. Taj kazivac je Osman (Ibrahima) Alikalfic, rodjen 1911. godine u Mostaru. Dana 1. juna 1998. godine, u svojoj 87-oj godini zivota preselio je na Ahifret. Dzenaza rahmetlije je klanjana 2. juna 1998. godine u Sutini.

Od mene mu velika hvala.

JAKOB ALTARAC - JAKICA

Osmanu je sada, 86 godina. Starac je veoma vitalan, dobro vidi, dobro pamti, samo je sluh malo oslabio. Dobar dio zivota je proveo u Alikalfica sokaku, kvart Brankovac. Osman prica: porodice Cumurija spadaju medju najstarije u gradu Mostaru. O ovim porodicama se do nedavno nije znalo da li su autohtoni stanovnici, ili su kako navodi Hadzi Hivzija Hasandedic dosli u Mostar od Risna i Herceg Novog.

Akademik Vladimir Corovic kaze u svojoj knjizi o srpskoj opstini u Mostaru da su dosljaci iz Turske, a istoricar Jefto Dedijer u svojoj knjizi "HERCEGOVINA" biljezi da su u Fatnici u selu Kukricje kao kmetovi zivjeli porodice Stolice, Bjelovuci i Kovaci, te da su primili islam i zive danas pod prezimenom Cumurije u Mostaru.

Ipak pretpostavlja se da su autohtoni stanovnici Hercegovine i Mostara, da su od bosnjackih plemena, te da su u samome gradu imali velike nekretnine (gruntovno i katastarski dokazano). U samome kvartu Brankovac (nazvanom po Aliji Brankovcu) imali su svoju dzamiju (prije 1612. godine) koju, narod, eto, prozva Balijina dzamija. Imali su 14 kuca u Mostaru (a mozda i vise) i baste, te velike parcele zemlje u predjelu zapadno od Pravoslavne crkve, zatim Mazoljica, preko puta zatvora Celovina, te kod Sjevernog logora, u Carskim vinogradima Gnojnicama i u okolini Mostara, u Bijelom polju, Zijemljima, Malom polju (Blagaj), Vranjevicima i Hodbini.

Prezime Cumurija je vezano za 1468. godinu i nakon osvajanja Mostara od Osmanlija. Dizdar tvrdjave Hamza Madzar dobio je velike posjede. Potomci Cumurija bili su i dizdari na tvrdjavi a hadzi Sadik Cumurija bio je 12 godina mostarski ajan (prvak) i na ovaj polozaj je dosao poslije ajana Mehmed- bega Hadziomerovica.
(1)

U nekoliko kuca u kvartu Brankovac (bivse vlasnistvo Cumurija) su zivjele porodice doseljenih Jevreja sa prezimenom Danon (kuca u Cumurijinoj ulici, danas Brace Cisica ulica br. 23), te porodice Blanke i Dude Altarac u Alikalfica ulici br. 3 ili u kuci br. 7. Da li je Jakob Alatarac - opancar po zanatu, bio njihov sin ili Davida Altarca nije mi poznato. Prema kazivanju Osmana Alikalfica, Jakob Alatarac - Jakica, je zivio u Cumurijinoj kuci. Ove porodice su nakon Drugog svjetskog rata izumrle, a iza Altarca je ostao samo Jakob.

 
Altarci su uz pomoc ostalih Jevreja u gradu na parceli bivseg vlasnistva Cumurija koristili jedan objekat koji su Cumurije prije njih koristile za odlaganje sijena. Tu sjenicu su Jevreji preuredili u jevrejsku bogomolju. Pomenuta parcela na kojoj je bila bogomolja protezala se tada Mukica ulicom, koja se danas zove Brace Sarica (kuca br. 1 i br. 3). Da li su ovo zemljiste nasljedne porodice uzur- pirale, ili im je to prodato, nije utvrdjeno.

Ta jevrejska bogomolja je postojala prije 1899. godine. Pretpostavlja se, a i dokazano je da je nova jevrejska sinagoga "Havra" izgradjena 1899. godine ili 1900, a u dokumentima se spominje i 1902. godina.

Uglavnom oko ovih se godina radi. Mnoge podatke su mi o ovome kazali moji roditelji, a i rodbina koja je stanovala u Alikalfica ulici koju su Mostarci zvali Alikalfilcluk. Nova jevrejska sinagoga "Havra" koju koristi Pozoriste lutaka Mostar nalazi se u bivsoj Cumurijinoj ulici, danasnjoj Brace Cisica ulici br. 15.

Otvaranjem nove jevrejske sinagoge, stara je srusena i na njenom mjestu napravljen je novi oveci objekat koji je u ratu 1992-1995. godine spaljen.

Jakob Altarac - Jakica se iz Cumurijine kuce u kojoj je bio podstanar preselio opet kao podstanar u Zahide Sehic (ulica Brkica br. 6). Kuca Zahidina se nalazi na uglu Brkica i Sehitluk ulice povise Narodnog pozorista. Sastoji se od prizemlja i dva sprata. Zahida je imala tri sina: Faruka koji se nalazi odavno u Kanadi, Sanjina Sanku koji je iza ovoga posljednjeg rata sa porodicom u Americi i najmladjeg Zlatka koji je prije ovoga rata na nekoliko godina otisao u Toronto - Kanada. Ova kuca je i danas vlasnistvo Sehica. Sjecam se stare porodice od dva clana pod prezimenom Skipina, jednu sobu u toj kuci je koristio Jakob Altarac - Jakica. Prisjecam se da su u jednom dijelu kuce kao podstanari stanovala takode jevrejska porodica Haima Romana (koji je radio u ZEMI). Mislim da ih je u porodoci bilo petero: on, supruga Dragica, kceri Slavica, Erna i Jadranka. Ove porodice su u Sehica kuci stanovale negdje iza 1950. godine.

Jakob je otvorio opancarsku radnju na Glavnoj Titovoj ulici preko puta Vucijakovica dzamije ili kako su je Mostarci zvali dzamija pod lipom.

U radnji je vrsio izradu opanaka. Ovaj ducan je, nakon smrti Vucijakovica, vlasnistvo Islamske vjerske zajednice i vakufskog povjerenstva.

To je jedan od ducana iz vlasnistva Nasuhage Vucijakovica kojih je tu na Glavnoi ulici bilo dvadeset sest u jednom nizu.

Jakob je nakon podstanarstva od Sehica presao u kucu na Mejdanu, Trg 1. maja preko puta zgrade Arhiva Hercegovine. Osman mi rece, ali nije siguran, da je ta kuca u kojoj je Jakica stanovao do svoje smrti bila vlasnistvo Altaraca. Pretpostavka je da se Jakob nije zenio, te da iza njega nije ostalo potomstvo i da je loza Altaraca nakon njegove smrti u Mostaru izumrla. On je bio jedan od pretposljednjih mostarskih opancara. Sem opanaka bavio se izradom kaiseva i rezanjem kaiseva za nanule. Znao je napraviti i cipele od krokodilske koze. Uglavnom, bavio se i sarackim poslovima, rezao je kozne kaiseve, te uzde za konjsku opremu. U zadnje vrijeme pred smrt je pravio i postule. Opanci su pretezno obuca seljaka. Ponekad su se opanci nosili i u gradu, ali zbog mode.

Opanaka je bilo nekoliko vrsta, onih sa koncanom oputom, te onih koji su se pravili od tankih traka izrezane usukane koze. Bilo ih je i u bojama. Pravljeni su u svim velicinama. U opancima je noga komotna, a hod u njima je bio mnogo laksi i elasticniji. Najcesce bi se obuvali na pletene carape (priglavke).

JAKUB BURAZEROVIC

Rodom je iz Crne Gore. Prihvatio se opancarskog posla jos kao mladic 1946. godine u Niksicu, jer je to tada bio veoma unosan posao. U to vrijeme su bile zadruge za otkup opanaka koje je, tada, mogao kupiti samo onaj ko je imao odgovarajuci drzavni bon. Tim bonovima su se kupovali svi odjevni predmeti. Prelaskom u Mostar Jakub otvara radnju za izradu opanaka u Podkujundziluku na domak orijentalne kafane "Evropa" (devastirane nakon ovoga rata) na strmom kaldrmisanom prolazu prema Starom mostu gdje se u blizini nalaze i magaze poznatih starih mostarskih trgovaca Mrava i Zeca. Do pred sami rat 1992-1995. godine radnja je koristena kao turisticka atrakcija grada uz ostale ducane iz Osmanskog perioda. Strani posjetioci grada su posjecivali Jakubovu radnju, probali opanke i kupovali ih. Ovu laganu i prakticnu obucu bi kupovall i ljudi iz grada. Narocito bi kupovala djeca i to radi mode, jer bi se u opancima osjecali lagani kao ptice, pricao je Jakub.

Nazalost, nakon ovoga rata Mostar je ostao bez opancara jer Jakub sada ima 70 godina i ne moze vise da radi, a zamjene nema. Nije bilo interesovanja za ovaj starl zanat.

Pored Mostara, mislim da je i cijelo Hercegovacko podrucje ostalo bez ovoga esnafa. Opanci su sada samo muzejski rekvizit i rijetko se mogu vidjeti na nogama i u seljaka.

Izvori

1) Podatak uzet iz knjige "Mostar u Herceg-Bosni", Husaga Cisic (1990. godine), strana 128. i 279. i iz odjeljka stare bosnjacke porodice "Cumurije" (H. Hasandedic, str.7).
2) Tekst ispod slike uzet iz STAROG MOSTARA, god. II br. 10 (dodatak listu "Sloboda") god. XLIX br. 11.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Sead Hasanefendic - Pejzaz sa stablom i ruzicastim oblakom

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo